Kako je ispričao Asim Bašić, tekstil je nakon nekoliko dana dolazio u BiH, a Anesu Sadikoviću plaćan je po kubiku.
“Cijene faktura često su bile umanjivane. To je trajalo do 2012. godine”, rekao je Bašić, koji je na pijaci “Arizona” imao svoju firmu.
Na pitanje Asima Crnalića, Čauševićevog advokata, da li je ikada vidio fakturu isporučitelja, svjedok je odgovorio da nije, kao i da nije vidio ni po kojoj cijeni je roba uvezena u BiH.
Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu položaja, primanje dara i pranje novca, a Anesa Sadikovića za davanje dara. S njima je bio optužen i Sedinet Karić, ali je on osuđen na godinu zatvora po sporazumu o priznanju krivnje.
Enver Kancić je posvjedočio da je par puta iz istih zemalja uvezao robu preko depoa Kasima Sadikovića, a da je nakon toga tekstil kupovao direktno od firme “Eko-San”.
Svjedok Kancić je izjavio da ne zna ništa o umanjenim fakturama, da bi ga potom tužilac Dubravko Čampara podsjetio na iskaz koji je dao Tužilaštvu BiH u novembru 2012. godine, navodeći da je totalno suprotan današnjem svjedočenju.
“Kazali ste tada da nakon kupovine robe u Budimpešti niste dobijali račun, a da po dolasku u BiH dobijate fakturu koja je štampana na ‘Arizoni’ u firmi ‘Eko-San’. To ste, kako ste kazali, vidjeli svojim očima, a fakture su bile umanjivane”, podsjetio je Čampara svjedoka na iskaz iz 2012. godine.
Na upit koje je svjedočenje tačno, Kancić je rekao da je iskaz dat pred Sudom BiH istinit, uz obrazloženje da Tužilaštvo BiH radi po istrazi Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koja, kako je kazao svjedok, “radi kako ona hoće”.
Suđenje se nastavlja 12. aprila.
