Članak

Muminović i ostali: Anksiozno-depresivni poremećaj

13. Marta 2018.15:50
U nastavku suđenja za zločin počinjen u sarajevskom naselju Velešići, sudski vještak je kazao da se ne može izjasniti da li je duševno stanje zaštićene svjedokinje posljedica seksualnog zlostavljanja.

Vještak Abdulah Kučukalić je naveo da je vještačenje zaštićene svjedokinje “A” izvršio samo na osnovu njene medicinske dokumentacije, što je, kako je rekao, bio limitirajući faktor da odgovori da li je trenutno stanje oštećene posljedica traume seksualnog zlostavljanja.

Kako je kazao, njena dokumentacija je oskudna, neupotrebljiva i nema nigdje opisa psihičkog stanja. Njena ustanovljena dijagnoza, prema nalazima, jeste anksiozno-depresivni poremećaj.

“Radi se o poremećaju koji je vezan za lake stresne događaje i poremećaje kraćeg djelovanja. Ova dijagnoza ne bi mogla opravdati višestruko silovanje. Taj poremećaj ne može prouzrokovati simptome posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), koji je ključan kod višestrukog silovanja”, rekao je vještak.

On je kazao da se na osnovu medicinske dokumentacije ne može izjasniti da li je duševno stanje svjedokinje posljedica seksualnog zlostavljanja.

Za ratni zločin počinjen u Velešićima optuženi su Elvir Muminović, Samir Kešmer i Mirsad Menzilović, bivši pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Tužilaštvo BiH im na teret stavlja da su u maju 1993. silovali i seksualno zlostavljali maloljetnu osobu, nanijevši joj teške fizičke i psihičke povrede.

Prema optužnici, Muminović je na ulici, naoružan pištoljem, prišao djevojci srpske nacionalnosti, prisilno je zarobio i odveo u jedan stambeni objekat, gdje su optuženi počinili višestruko mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje maloljetne žrtve.

Svjedokinja Mirsada Demirović, sestra trećeoptuženog Mirsada Menzilovića, navela je da je njen brat 1993. godine nekoliko puta bježao od Vojne policije kako ga ne bi mobilisala, jer je bio maloljetan.

Polovinom godine, kako je rekla, Vojna policija ga je iz Velešića odvela na obuku. “Nakon obuke, juni ili juli 1993., mislim da je tad mobilisan”, izjavila je ona.

Mehmed Softić, bivši pomoćnik za bezbjednost Prve motorizovane brigade ABiH, kazao je da je 1993. dobio obavijesti da se maloljetne osobe tek nakon vojne obuke mogu mobilisati.

“Menzilović i ostali civili su otišli u Velešiće na obuku, a nakon toga u jedinice. Kasnije sam, kroz jedinice, viđao Menzilovića”, pojasnio je svjedok.

Muhidin Živojević je posvjedočio da je u proljeće 1993., kao maloljetnik, iz vojne jedinice poslan na vojnu obuku. Kako je rekao, Menzilović, Muminović i Kešmer su bili s njim na obuci.

“Ne znam je li Menzilović bio pripadnik ABiH u periodu dolaska na obuku. Ja sam prije obuke mobilisan kao maloljetnik”, naveo je Živojević.

I svjedok Senad Katana je izjavio da je 1993., kao maloljetna osoba, bio polaznik vojnog kursa koji je organizovao Prvi sarajevski korpus. Kako je rekao, njega je vojna jedinica poslala na kurs jer nije imao obuku. Nije mu poznato, kazao je, da li je Menzilović bio pripadnik ABiH prije dolaska na obuku.

Suđenje se nastavlja 27. marta, saslušanjem dodatnih svjedoka Tužilaštva BiH.

Emina Dizdarević Tahmiščija