Milun Perendić, nekadašnji zamjenik optuženog Milana Bogdanovića na poziciji komandira stanice policije u Skelanima, kazao je da je njegova stanica od Centra javne bezbjednosti (CJB) Zvornik dobila depešu o angažovanju Pete čete policije na obezbjeđenju putne komunikacije u Konjević -Polju u julu 1995. godine.
On je pojasnio da su na nivou CJB-a Zvornik angažovane policijske čete, te da ih je bilo pet. Bogdanović je, prema njemu, bio komandir Pete čete policije u čijem sastavu su bili i policajci iz stanice Skelani. Prema njemu, Bogdanović je na području Konjević-Polja ostao nekoliko dana nakon 11. jula, a o dešavanjima iz tog perioda nisu razgovarali ni po povratku optuženog u Skelane.
“Svašta se čulo tada, da su se muslimani masovno iseljavali prema Tuzli i Kladnju. Ja za ubistva niti sam čuo, niti znam”, rekao je svjedok.
Bogdanović je optužen da je, kao komandir Šeste čete Posebne jedinice policije Zvornik, nadzirao pripadnike čete koji su učestvovali u zarobljavanju Bošnjaka nakon pada Srebrenice u julu 1995. Tužilaštvo BiH tereti Bogdanovića da je učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, ubistvima, prisilnom premještanju, zatvaranju i nestanku civila.
Perendić je izjavio da su u stanici dobili prijavu o dimu iz kuće u napuštenom bošnjačkom selu, te da je nakon odlaska na teren policija iz Skelana dovela četiri ili pet osoba koje su pokušale preko Drine preći u Srbiju. Među tim osobama Perendić je, kako je posvjedočio, prepoznao Huseina Čivića, trgovca iz Sasa, a negirao je da je bilo maloljetnika u grupi.
“Bili su smješteni u prostoriju koja se nalazila u PS-u. Nama je vojska tražila tu prostoriju jer su u nju dovodili dezertere. Po danu su ih puštali vani, a jeli su što i vojska. I mi smo ih hranili”, kazao je Perendić, dodavši da je CJB obaviješten o dovođenju ovih osoba i njihovoj predaji u nadležnost vojske.
Prema svjedoku, nakon što su pojedini građani nekoliko puta nasrtali na PS zbog “ovih mladića”, oni su prebačeni u Vlasenicu. O tome su se, prema njemu, dogovorili komandir Bogdanović i neko iz CJB-a, a nakon dogovora s komandirom pozadine u Skelanima, Boškom Vukovićem, odlučeno je da ih svjedok lično prati do Drinskog korpusa.
“Uveo sam ih u hol korpusa, gdje je bilo četiri ili pet vojnih policajaca. (…) Vratio sam se u Skelane”, kazao je svjedok, dodavši da je napisao izvještaj o sprovođenju zatvorenika u Vlasenicu i da o njima više ništa ne zna.
Tužilaštvo je navelo da je svjedok u istrazi kazao da je čuo da Čivić nije razmijenjen, na što je svjedok rekao da je to moguće.
Perendić je potvrdio i da je on dvije osobe preuzeo od policije iz Srbije, te ih preveo iz Bajne Bašte i također predao vojsci. To je, prema njemu, moglo biti krajem jula 1995., i tada Bogdanović nije bio na poslu.
Na ovom ročištu iskaz je dao i zaštićeni svjedok MB-3, koji je svjedočio iz susjedne prostorije uz distorziju slike. On je kazao da je nakon pada Srebrenice hodao po šumama oko 30 dana do izlaska na slobodnu teritoriju. Na raskrsnici u Konjević-Polju, prema svjedočenju, vidio je srpske vojnike i nekoliko vozila. Kod igrališta između Kasabe i Konjević-Polja, svjedok je, kako je naveo, vidio i civile koji su se predavali, nakon čega su se čuli rafali.
“Dvije-tri grupe su se predale, i to smo vidjeli. To su pobili i dovukli u Cersku grobnicu”, kazao je svjedok, dodajući da to nije vidio.
Suđenje se nastavlja 10. aprila.
