Oslobođeni za ratne zločine naplatili više od tri miliona maraka

Riječ je o osobama kojima je suđeno po optužnicama za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Njih 44 dobili su presude u svoju korist, te naplatili više od tri miliona maraka odštete.

Kako su naveli u Sudu Bosne i Hercegovine, do polovine februara ove godine je donesena 51 presuda za 44 osobe, u kojima su dosuđeni iznosi i troškovi parničnog postupka, a zbog boravka u pritvoru pravosnažno oslobođenih osoba za ratne zločine. Ukupno je isplaćeno, a kako je potvrđeno za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), 3.032.671 maraka.

Za takve stvari neko mora odgovarati, a svi učesnici u krivičnom postupku moraju biti odgovorni na način da u najmanju ruku ne napreduju kada imaju veliki broj negativnih odluka, smatra Vasvija Vidović, dugogodišnja advokatica iz Sarajeva.

“Kada su u pitanju tužioci, to su nepotvrđene optužnice ili oslobađajuće presude. Kada su sudije u pitanju to su ukinute presude. To je mjerilo kvaliteta rada i to treba preispitati, da li takvi ljudi mogu raditi predmete ratnih zločina. Za to trebaju posebna znanja i obuke. Ko ih ne prođe, on nije sposoban za rad. To su kompleksna krivična djela gdje se primjenjuje međunarodno pravo, a Tužilaštvo BiH ne primjenjuje mnoge međunarodne standarde. Zato za posljedicu imamo to što imamo”, smatra Vidović.

Da li postoji nečija krivica, koja je u konačnici dovela do toga da budžetskim novcem plaćamo oslobađajuće presude u tolikoj mjeri, treba istražiti, smatra i Ružica Jukić, potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTV BiH).

“Mora se naći način kako se ponašati s takvim stvarima. Tužilaštvo BiH ili pojedinci iz Tužilaštva koji su doveli do toga moraju odgovarati. Svaki slučaj ponaosob treba ispitati, prijaviti disciplinskom tužiocu, jer djeluje kao neozibljnost. Može doći do oslobađajućih presuda iz mnogo razloga. Međutim, kada se podižu optužnice koje su u startu loše, to treba preispitivati”, smatra Jukić.

Ukupan broj osoba koje su do sada pravosnažno oslobođene krivice do polovine februara je 83, od kojih je 55 bilo u pritvoru.

Federalni tužitelj Munib Halilović, koji je svojevremeno radio na predmetima ratnih zločina u Državnom tužilaštvu, mišljenja je kako je prisutna politika gonjenja, te da se više nego što je nužno ljudi drže u pritvoru.

“To nije uvijek nužno i često se može ići s manjim mjerama. S druge strane ima i slučajeva gdje je pritvor jedina mjera. Ljudi bez prebivališta ili oni koji vrše pritiske na svjedoke, moraju biti u pritvoru. Nije realno očekivati da svi optuženi budu i osuđeni. Postavlja se onda pitanje, čemu suđenje? Treba vidjeti da li taj broj oslobođenih odstupa od standarda. Mislim da je to ipak manji procenat od procenta na suđenjima na odjelu korupcije. To je jednostavno cijena suđenja”, smatra Halilović.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Murat Tahirović, tvrdi da “crni dani” po žrtve tek slijede. Svemu je, kako kaže Tahirović, kriv nerad Državnog tužilaštva.

“U izradi je nova strategija, koja predviđa najsloženije predmete koji će biti rađeni na Sudu BiH, i smatram da nas čekaju još veći problemi. Kada ove lakše nisu mogli dovesti do osuđujućih presuda, mislim da nam gore tek slijedi. Predmeti kao što su Krizni štabovi gdje će biti veći broj optuženih, tek slijede. U Tužilaštvu BiH su mnogi predmeti od 2003. bili nakaradni. Vrlo je diskutabilan sam rad Tužilaštva od početka pa do danas. Mnoge su optužnice padale na samom početku”, kaže Tahirović.

Pred Sudom Bosne i Hercegovine se vode još četiri spora postavljena tužbenim zahtjevom u ukupnom iznosu od 399.403 KM, dok je u jednom sporu odbijen zahtjev za naknadu štete.