ranjen na lokalitetu sela Zalazje i da je tada razgovarao sa optuženim Suadom Smajlovićem.
Safet Gabeljić je posvjedočio da mu je otac optuženog Smajlovića, Avdo, rekao da se priprema žestok napad Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu iz pravca Zalazja i da to moraju preduhitriti.
Za optuženog Smajlovića je kazao da ga poznaje odranije jer su živjeli u istom selu – Kazanima kod Srebrenice – te je imao nadimak Šošon i nije čuo da ga je neko drugačije zvao.
Kako je pojasnio, podijelili su se u dvije grupe – u jednoj je bio optuženi Smajlović i oni su otišli u pravcu Zalazja. Svjedok je zajedno sa Avdom otišao u rejon Kiselice.
“Imali smo zadatak da čuvamo eventualno povlačenje i ako bi došlo do napada srpskih snaga s leđa. Kada smo gore došli, počela je pucnjava. Na brdu smo se rasporedili i cijeli dan smo tu ostali, a granate su padale, žestoka pucnjava je bila. Predvečer se pucnjava smirila, Avdo nas je pozvao i rekao da je Zalazje zauzeto i šumom smo krenuli prema tamo”, posvjedočio je on.
Prema njegovim riječima, iznad Zalazja je bilo dosta vojnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), a od rođaka je saznao da je šurak optuženog poginuo.
Kada su krenuli prema selu, kako je ispričao, čula se jaka eksplozija, osjetio je jak udarac u lijevu nogu, i pao je na zemlju. Svjedok je kazao da je u tim trenucima vidio da je ranjen, dodavši da su se čuli krici ostalih ranjenih momaka.
Gabeljić je opisao da su se nakon toga organizovali, te su njega i ostale ranjenike prenijeli oko kilometar dalje, gdje ih je čekao kamion.
“Tu je bio i Šošon. Pitao me je ima li ranjenih. Znao sam da je njegov šurak poginuo, ali sam mu rekao da je ranjen. Kad su nas ubacili u kamion, Šošon je ostao, nije bio s nama. Na kamionu je bilo sedam do osam ranjenih. Ranjenih pripadnika VRS-a nije bilo, ni srpskih zarobljenika”, naveo je svjedok.
Smajlović je, zajedno Izetom Arifovićem i Amirom Salihovićem, bivšim pripadnicima oružanih snaga Srebrenice u sastavu ABiH, optužen za ubistva civila srpske nacionalnosti na području općina Srebrenica i Bratunac u junu i julu 1992. godine.
Odbrana prvooptuženog Arifovića je uložila set materijalne dokumentacije kojom dokazuju da je optuženi, samo četiri dana prije akcije na Zalazje, ranjen u oba kuka i nije se mogao kretati. Također, priložila je nalaz i mišljenje vještaka Hamze Žuje, kao i medicinsku dokumentaciju koja je korištena pri izradi nalaza. Na uložene dokaze Tužilaštvo BiH je imalo prigovor relevantnosti.
Prilikom ulaganja dokaza koji se odnose na zaštićenog svjedoka O-1 javnost je bila isključena.
Suđenje se nastavlja 7. februara.
