Lijanović i Šakić moraju vratiti 668.000 maraka

Prvostepenom presudom, Lijanović će morati vratiti 650.000 maraka i zabranjeno mu je da obavlja ministarsku funkciju dvije godine.

Lijanović je zbog krivičnog djela udruživanje radi činjenja krivičnih djela osuđen na godinu dana zatvora, dok je za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja osuđen na osam godina i šest mjeseci, Šakiću je za krivično djelo udruživanja radi činjenja krivičnih djela utvrđena novčana kazna od 18.000 maraka, dok je za produženo krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja izrečena kazna od godinu dana zatvora. On je, prema presudi, dužan vratiti novac godinu nakon pravosnažnosti presude.

Lijanović je proglašen krivim jer je udružio više osoba na području Federacije, te počinio krivična djela koja se odnose na dodjelu poticaja poljoprivrednicima na području Tuzle i Federacije BiH u periodu od 2011. do kraja 2014. godine.

Predsjedavajuća Vijeća Vildana Helić, kazala je da su u udruženju koje je počinilo krivična djela bili i Suad Čamdžić, član Narodne stranke Radom za boljitak i savjetnik ministra, Mersed Šerifović, potpredsjednik Stranke i Edin Ajanović, nekadašnji ministar u Vladi Tuzlanskog kantona.

Šerifović i Čamdžić su nakon priznanja krivice osuđeni na po dvije i po godine zatvora, dok je Ajanović osuđen na godinu dana zatvora. Oni su svjedočili u ovom procesu.

“Lijanović je donosio provedbene propise koje je prilagođavao na način koji će mu omogućiti i olakšati zloupotrebe u poticajima”, rekla je sutkinja Helić.

U presudi je navedeno da je Lijanović preko članova udruženja isplatu poticaja uslovljavao vraćanjem polovine odobrenih sredstava.

“Članovi udruženja su novac predavali njemu kao organizatoru udruženja, tako što je novac koji je prikupio Ajanović predavao Šerifoviću i za to dobijao nagradu od deset posto, dok su Šerifović, Čamdžić i Šakić novac koji su prikupili davali direktno Lijanoviću, a on ih je nagrađivao s deset posto”, navedeno je u presudi.

Sutkinja Helić je pojedinačno obrazložila sporne poticaje, firme koje su dobile poticaje, te na koji način su vlasnici firmi kontaktirani i gdje su morali predati polovinu novca. Novac su uglavnom predavali u hotelima, kafićima i parkinzima na području Semizovca, Tuzle, Srebrenika i Kladnja.

Jedna od firmi koja je dobila poticaj je bila i “Voćar-piramida” iz Visokog, kojoj su isplaćena sredstva od 147.000 maraka. Čamdžić je nakon isplate poticaja od vlasnika ove firme tražio da se sastanu u “Kulin Dvoru” u Semizovcu, gdje mu je u tri navrata isplaćeno ukupno 73.000 maraka. Ova firma je i kasnije dobijala poticaje.

Svi članovi udruženja su optuženi da su pribavili imovinsku korist u iznosu od 836.000 maraka, a osuđeni su ovom presudom za pribavljenu imovinsku korist od preko 790.000 maraka.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.