Jerko Ivanković Lijanović: “Prijećeno mi je istragom”

Svjedočeći u svoju korist, Ivanković Lijanović je rekao da su pojedinci iz Carinske uprave krajem 2002. ili početkom 2003. zloupotrijebili položaj i firmi “Lijanovići” izrekli više od 2.000 rješenja o carinskom dugu.

“Imali smo dva izlaza. Prvi je bio stečaj i likvidacija, a drugi da imovinu iznajmljujemo zainteresovanim stranama. Svaka imovina ako se ne koristi, propada, pogotovo oprema koja zahtijeva održavanje, pa smo iznajmljivali proizvodne pogone i licence. To je bila uobičajena praksa, i tada i danas”, kazao je optuženi.

Nakon blokada računa, prema njegovim riječima, proizvodni pogoni i licenca su iznajmljeni firmi “Mi-Mo” čiji je vlasnik bio Alija Ćurić i koji je imao dobre reference. S ovom firmom je kasnije ugovor o iznajmljivanju raskinut, a optuženi je pojasnio da su s drugim firmama kasnije novi ugovori pravljeni na osnovu referenci i kredibilnih ponuda, a poslije raskidani.

“Ni na koji način nisam učestvovao u osnivanju društva ‘Mi-Mo’, niti učestvovao u njihovom poslovanju. Osim ugovornih odnosa, nismo ni radili na drugi način. ‘Lijanovići’ su uvijek radili u skladu sa zakonskim propisima da zaštite svoj interes”, izjavio je Ivanković Lijanović.

Upitan koliko je uposlenika u firmi bilo prije blokade računa, optuženi je rekao da brojke ne nosi u glavi, ali da se sve može provjeriti u zavodima, te su zaposlenici o svemu bili upoznati i rečeno im je da traže novi posao.

“Nije bilo posredovanja da zaposlenici pređu iz jedne firme u drugu. Nisu ni bili dio ugovornog odnosa. Logično je bilo da oni koji izmajmljuju pogone zapošljavaju ljude koji znaju raditi posao, a uposlenje kod ‘Lijanovića’ im je za to bila referenca”, kazao je Ivanković Lijanović.

Za odnose između firmi s kojima su potpisivani ugovori o zajmu, optuženi je rekao da mu nisu poznati, ali da nije bilo pozajmica. Potvrdio je i da je davao pozajmicu firmi “Lijanovići” čiji je najveći dio vraćen 1999., a tim novcem su on i supruga željeli graditi svoju kuću, od čega su kasnije odustali jer je došlo do drugog sudskog procesa.

Na upit braniteljice Mirne Delalić da li mu je poznato od kada se protiv njega vodi istraga, optuženi je odgovorio: “Od 2011. godine prijećeno mi je tom istragom ako se ne povinujem nekim odlukama. U to vrijeme sam ušao u sastav Vlade Federacije BiH”.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjanu Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizovani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužioca Ismeta Šuškića je zanimalo da li se ugovor o licenci dobijao besplatno, na šta je optuženi odgovorio da je to vidljivo u ugovoru, ali i da je “uobičajeno da neko dobije neki popust”.

Na pitanje da li su se isti dan raskidali ugovori s jednom i sklapali novi s drugom firmom, optuženi je rekao da se ne sjeća svih detalja, ali da su pogone željeli unajmiti što prije.

“Šta će ‘Mi-Mo’ raditi nakon raskida ugovora, nas ne zanima. Nama treba neko ko je kredibilan i ko je spreman da plati unajmljivanje”, dodao je optuženi, te istakao da se prema firmi “Lijanovići” diskriminacija radila u kontinuitetu.

Nastavak suđenja je zakazan za 12. septembar.