Intervju – Minka Kreho: Tužioci Tužilaštva BiH radili lakše predmete

Sutkinja Minka Kreho kaže da tužioci nisu postavljali prioritete u radu na predmetima kako to nalaže Strategija za procesuiranje predmeta ratnih zločina.

“Od ukupnog broja optužnica koje su podignute tokom protekle tri godine, samo trećina ih je podignuta u predmetima koji spadaju u kategoriju najsloženijih i najprioritetnijih”, pojašnjava Kreho.

Ona dodaje da se ne može reći da Tužilaštvo BiH nikako nije radilo na složenim predmetima, ali da Strategija nalaže da fokus državnog pravosuđa treba biti isključivo na najkompleksnijim predmetima, što definitivno nije bio slučaj.

“Moje mišljenje je da je za ovaj problem kriva norma jer ukoliko tužilac ne ispuni zadatu normu od pet predmeta – koja je nedavno smanjena na četiri predmeta – glavni tužilac ga prijavljuje disciplinskom tužiocu, što je i razlog zašto tužioci posežu za lakšim predmetima”, kaže Kreho.

Strategija za rad na predmetima ratnih zločina je usvojena u decembru 2008. godine. Nasloženiji predmeti, prema Strategiji, trebali su biti završeni u roku od sedam godina na državnom nivou – do čega nije došlo – a preostali u roku od 15 godina. Trenutno su u toku razgovori o izmjeni rokova u Strategiji.

Kreho kaže da je u proteklih nekoliko godina primijećeno da se složeni predmeti “cijepaju” kroz podizanje više optužnica za iste ili povezane događaje, odnosno kroz podizanje više optužnica protiv istog lica za različita djela ratnog zločina.

“Ovakva praksa nije dobra iz više razloga. Prije svega, ‘cijepanje’ predmeta protivno je načelu ekonomičnosti postupka, koje podrazumijeva da je sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova. Nadalje, cijepanjem predmeta stvaraju se paralelni postupci, što za posljedicu ima nepotrebno rasipanje resursa”, kaže Kreho i dodaje da se ovakvim načinom rada svjedoci i žrtve ratnog zločina bespotrebno više puta pozivaju.

I ovaj problem, smatra Kreho, nastao je zbog postojanja norme.

“Sud i Tužilaštvo su se u više navrata u vezi s ovim pitanjem obraćali i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i Nadzornom tijelu za praćenje provođenja Strategije, ali to, nažalost, nije dovelo do konkretnijih promjena”, kaže Kreho.

Vijeće kojim predsjedava Kreho, a koje je zaduženo za pregled i ocjenu složenosti predmeta – kao i njihovu preraspodjelu na entitetski i nivo Brčko Distrikta – formirano je početkom 2011., tri godine nakon usvajanja Strategije.

“Ključni razlog zbog kojeg realizacija ove obaveze nije započela u predviđenim rokovima jeste kašnjenje tužilaštava s dostavljanjem izvještaja o predmetima ratnih zločina. Naime, većina tužilaštava, uključujući i Tužilaštvo BiH, izvještaje je dostavila tek 2011. godine, dakle s višegodišnjim zakašnjenjem, što je prouzrokovalo kašnjenje kompletnog procesa ocjene složenosti predmeta ratnih zločina”, pojasnila je sutkinja Suda BiH.

Prema njenim riječima, do sada je entitetskom i pravosuđu Brčko Distrikta ustupljeno ukupno 475 predmeta ratnih zločina, ali je ovaj broj mogao biti i veći.

Ona tvrdi da se nerijetko dešava da tužioci podižu optužnice za zločin protiv čovječnosti u kojima postoji dovoljno dokaza o krivici optuženih za neka djela, ali je vidljivo da se radi o pogrešnom krivičnom djelu.

“Međutim, kako je, po Strategiji, striktno navedeno da se krivično djelo ‘zločin protiv čovječnosti’ isključivo procesuira pred našim sudom, takve predmete smo zadržavali, a nakon provedenog glavnog pretresa, zbog nedostatka dokaza o širokom i sistematičnom napadu, što predstavlja jedan od bitnih elemenata ovog krivičnog djela, sud vrši prekvalifikaciju u krivično djelo ‘ratni zločin protiv civilnog stanovništva’”, pojašnjava Kreho.

Prilikom ocjene koji predmeti trebaju ostati na državnom nivou, kako kaže Kreho, njeno Vijeće se rukovodi trima kriterijima – težina krivičnog djela, svojstva i uloge učinitelja, te ostalih relevantnih okolnosti, pregledajući izvještaje koje im dostave tužilaštva.

Prema sutkinji Kreho, to u praksi znači da se na Sudu BiH trebaju voditi samo predmeti u kojima se procesuiraju masovna ubistva, teži oblici silovanja, progona ili mučenja, zatim komandanti logora ili osobe na rukovodećim pozicijama u vojsci ili policiji te, konačno, predmeti koji zbog drugih razloga imaju poseban značaj, što može biti zbog interesa žrtava ili posljedica djela na lokalnu zajednicu.

Ona tvrdi da je Sud BiH uvijek ustupao nadležnim sudovima sve predmete koje je mogao, pa čak i onda kada je to, zbog nedostatka dovoljnog broja složenih predmeta, prijetilo da ugrozi normu sudija Suda BiH.

Budući da rukovodi Krivičnim odjeljenjem Suda BiH, Kreho je spomenula da je formirano još jedno sudsko vijeće, što bi trebalo dovesti do rasterećenja u radu. Kako pojašnjava, u predmetima organiziranog kriminala postoji sudija za prethodno saslušanje koji sve optužnice pregleda kako bi utvrdio da li su pravilno napisane.