godine, kada je nesrpskom stanovništvu Prijedora naređeno da se obilježe bijelim platnom, nakon čega je počela kampanja progona i ubistava civila.
Ove godine bit će organizovan mimohod glavnom prijedorskom ulicom i komemorativni skup. Simbolično, kao i svake godine, položit će se 102 ruže za 102 ubijene djece Prijedora.
Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” Mirsad Duratović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) je kazao da će se ovogodišnja komemoracija posvetiti ubijenoj djeci Prijedora, odnosno inicijativi za izgradnju spomenika.
“Dan bijelih traka je podsjećanje na obilježavanje jednog dijela naroda, jednog dijela građana Prijedora, za ubistva i progone”, rekao je Duratović.
Barijera za izgradnju spomenika u Prijedoru, prema pojašnjenju Duratovića, jeste Gradska skupština jer je neophodno izvršiti izmjenu regulacionog plana jezgre grada kako bi se predvidjela izgradnja spomenika.
Za Gorana Zorića, aktivistu inicijative “Jer me se tiče”, teško je zamislivo da je neko protiv izgradnje spomenika.
“Ovo je peto masovno obilježavanje Dana bijelih traka. Ja bih rekao da se građani i građanke Prijedora senzibilišu na samu ideju izgradnje spomenika, mada moram reći da je negiranje vlasti još uvijek jako i istim intenzitetom se odupiru ovim protestima – nebitno da li dolaze iz srpskih i bošnjačkih stranaka koje čine zajedno koaliciju koja je na vlasti trenutno u Prijedoru”, izjavio je Zorić.
On je naveo da je “Kozarski vjesnik” ove godine odlučio da objavi čitulju u spomen na 102 ubijene djece. Kako je dodao, on ovo smatra napretkom jer su prethodnih godina odbijali da to urade.
Prijedorčanin Sudbin Musić će također prisustvovati obilježavanju Dana bijelih traka, koje, prema njemu, simbolišu genocid.
“Ovdje su permanentno diskriminisani nesrbi, dakle šanse za posao ipak ima srpska populacija. Ja nikada neću dobiti posao u javnom sektoru. Ovdje je jedna te ista diskriminatorna politika prema nesrbima, koja nas dovodi u jednu opasnu situaciju koju na najbolji način simbolizuju prazne ulice, mahale iz kojih svakodnevno odlaze povratnici i omladina”, smatra Musić.
Tokom ratnih dešavanja, u Prijedoru je nesrpsko stanovništvo ubijano, maltretirano, izgladnjivano, silovano i zatvarano u logore, među kojima su Trnoplje, Omarska i Manjača.
