Članak

Bašić: Najveći strah

U nastavku suđenja za zločine počinjene u Derventi, svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je njen suprug najveći strah pretrpio od osobe pod imenom Azra, “koja ga je htjela osunetiti”.

Zagorka Kuzmanović je navela da je 25. aprila 1992. zarobljena u naselju Čardak (općina Derventa). Pred zoru žene su, prema njenim riječima, sprovedene u naselje Polje, gdje je vidjela Iliju Ćuka krvavog i natečenog. Predvečer je, kazala je Kuzmanović, zajedno s dvije žene odvedena u Dom vojske u Derventi.

Ispričala je da su u Domu muškarci iz njenog naselja preživljavali torture, te je mogla čuti krikove i udarce. Tada je, kako je rekla, upoznala Azru, za koju je napomenula da se ponašala “kaubojski”.

“Muškarce nismo mogli vidjeti, a kad je noć, moglo se čuti. To su strahoviti krikovi, vriska… Drugi dan je gospođa Azra povikala da navuku paravan. Ljudi su sprovedeni, čuo se žamor. Došla je zavrnutih rukava. Hlače su joj bile krvave, ruke krvave”, opisala je ona.

Navela je da je svog muža Mileta Kuzmanovića vidjela nakon tri mjeseca. Kazala je da je imao oko 20 povreda na glavi, odsječeno uho, i nije imao prste na nogama. Dodala je da je on živio za ovo suđenje, ali pretprošle godine je preminuo.

“Najveći strah je pretrpio od Azre. Oborila ga je, udarila ga u polni organ i htjela ga osunetiti, i onda je otišla kod pokojnog Đuraša. Muž mi je rekao da je Đuraš mučki ubijen, da je to na tako ružan način obavila. Rekao je da mu je Azra presjekla grkljan”, izjavila je svjedokinja.

Tužilaštvo BiH je optužilo Azru Bašić da je kao pripadnica Hrvatskog vijeća obrane (HVO) od 26. aprila do početka maja 1992. godine u prostorijama Doma JNA (Jugoslovenske narodne armije) u Derventi i na području sela Polje učestvovala u ubistvima, mučenju i nanošenju patnji i povreda.

Svjedok Mirko Nožica je ispričao da je u proljeće 1992. u svom naselju upoznao ženu u uniformi koja se zvala Azra i koje su se svi bojali.

“Kod komšije smo sjedili kad je došla Azra. Vidim, normalna žena, nije čudovište kako su ti momci govorili. Popila je kafu s nama. Došao je pas i njušio njene hlače. Vidjele su se krvave fleke. Kaže ona: ‘Njuši, to je krv četničkog vojvode, jučer sam ga zaklala’”, prisjetio se svjedok.

Kako je pojasnio, kad je 4. maja 1992. zarobljen, saznao je da je Azra zaklala njegovog kuma Blagoju Đuraša.

Treći svjedok Mirko Šaran je izjavio da je 27. aprila iste godine zarobljen i odveden u Dom vojske, gdje je smješten u podrum.

“Bio je užas. To što sam vidio nije moguće riječima opisati. Sva prostorija je bila isprskana krvlju. Ljudi su bili krvavi, izmasakrirani, polugoli. Muk, jezivo. Čuli smo da je Azra iz Rijeke na svirep način zaklala Đuraša i iživljavala se na drugima”, posvjedočio je on i dodao da Azru tada nije vidio.

Suđenje se nastavlja 26. maja.

Emina Dizdarević Tahmiščija