Zbog korupcije carinicima ukupno 18 godina zatvora

Vehid Sadiković, šef Carinske ispostave na Aerodromu Sarajevo, osuđen je na dvije godine zatvora i 2.000 konvertibilnih maraka (KM) novčane kazne zbog zloupotrebe položaja. On je, kako je navedeno u presudi, stvorio uslove da carinici primaju novčane darove od putnika u zamjenu za oslobađanje od plaćanja dažbina. Carinici su, stoji u presudi, novac dijelili među sobom, a dio davali Sadikoviću.

Zoran Lončar, šef smjene u aerodromskoj Carinskoj ispostavi, osuđen je na četiri godine i šest mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 4.000 KM. Još jedan šef smjene, Mensur Mašetić, osuđen je na tri godine zatvora i 2.000 KM novčane kazne zbog primanja dara. Taufik Šemdin, treći šef smjene, oslobođen je optužbe.

Carinici Maid Keč, Branka Tešić i Muhamed Hanjalić također su osuđeni i novčano kažnjeni iznosom po 2.000 KM zbog krivičnog djela primanje dara i drugih oblika koristi. Keč i Hanjalić su osuđeni na po tri godine zatvora, dok je Tešić osuđena na zatvorsku kaznu u trajanju dvije godine i šest mjeseci.
Carinik Damir Burnazović oslobođen je optužbe, kao i Damir Dudo, vođa tima u Grupi za suzbijanje krijumčarenja.

Carinici Emir Čaušević i Zijad Hadžifejzović ranije su postigli sporazum s Tužilaštvom BiH i njihovi su predmeti odvojeni od predmeta ostalih optuženih.

Sudija Izo Tankić je kazao da su tokom suđenja korišteni videosnimci na kojima se vidi kako carinici uzimaju novac od putnika u zamjenu za neprovođenje postupka carinjenja ili umanjenje carine te su korištene izjave svjedoka koji su dali mito.

“Vodili smo računa da se radi o krivičnim djelima korupcije i da je nanesena velika šteta Bosni i Hercegovini”, rekao je Tankić u objašnjenju presude.

Sud nije prihvatio optužbu Tužilaštva da su optuženi djelovali kao organizovana kriminalna grupa te je odbacio nekoliko tačaka optužnice, odnosno konkretnih slučajeva uzimanja mita od njih ukupno 84, koliko je prvobitno bilo u optužnici. Sudija Tankić je objasnio da su odbačeni svi dijelovi optužnice u kojima je postojala sumnja da su optuženi zaista uzeli novac od putnika.

Sud također nije prihvatio stav Odbrane da su putnici samovoljno častili carinike i ostavljali manje količine novca kao znak zahvalnosti.

Kao olakšavajuću okolnost za optužene sudija je naveo da nekoliko njih ranije nije bilo kažnjavano, kao i lične i porodične prilike.

Sadikoviću, Mašetiću i Tešić je Sud naredio oduzimanje novca koji je kod njih pronađen prilikom privođenja, kao i oduzimanje mobilnih telefona od Lončara, Tešić i Hanjalića.

Sud je potvrdio da su optuženi od januara do početka juna 2014. godine zloupotrijebili svoj položaj i sticali nezakonitu korist prilikom ulaska putnika u carinski prostor BiH tako što su im omogućavali povoljniji tretman ili oslobađanja od carine prilikom carinjenja robe u zamjenu za darove u novcu.

U presudi se navodi najviše slučajeva umanjenja ili potpunog oslobađanja carinjenja tekstila uvezenog iz Istanbula koji su putnici avionom prevozili do BiH. Najniži iznos mita koji su carinici primili iznosio je deset eura, stoji u presudi, dok je najveći zabilježeni slučaj mito od 700 KM.

U jednom od brojnih slučajeva navodi se primjer kineske državljanke koja je stigla letom iz Istanbula i kod sebe imala robu koju je bilo potrebno cariniti. Sud je prvostepenom presudom potvrdio da je Lončar primio mito u vrijednosti od 20 KM i podijelio ga s kolegama.

U nekoliko slučajeva unošenja novih laptopa koje je trebalo cariniti, carinici su primili mito od 50 do 100 eura i nisu provodili postupak carinjenja. Jedan državljanin Srbije je u februaru 2014. godine stigao u Sarajevu letom iz Kölna i kod sebe je imao po dva nova laptopa i tableta. On je carinicima dao 100 eura u zamjenu da ne carine uvezenu robu.

U vezi s većinom tačaka optužnice, tužiocima nije bilo poznato koji iznos novca su carinici primili.
Tešić je također osuđena jer je nekim od putnika javljala kada će ona ili drugi optuženi u ovom slučaju biti u smjeni.

Lončar je osuđen i zbog toga što je u nekoliko slučajeva zvanično napisao da je privremeno oduzetu robu vratio na adresu s koje je ona došla, dok je u stvarnosti tu robu predavao putnicima u zamjenu za mito. U presudi je navedeno da je Lončar savjetovao putnike da, ako ih neko o tome bude pitao, kažu kako su robu vratili prijateljima u Istanbul.

U drugom slučaju, Lončar je jednom od državljana BiH koji je doputovao iz Istanbula, u zamjenu za 100 eura carinio 60 KM samo tri kesice arome za nargilu, iako su pripadnici Granične policije kasnije tokom dana kod putnika pronašli 36 pakovanja arome od po jedan kilogram.

Sud je odlučio da osuđeni moraju platiti troškove postupka, o čemu će odluka biti donesena naknadno.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.