Prlić i ostali: Negiranje zločinačkog udruživanja

Tribunal je 2013. Stojiću, koji je bio ministar odbrane samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna (HRHB), izrekao nepravosnažnu kaznu od 20 godina zatvora zbog učešća u tom poduhvatu, odnosno zbog zločina počinjenih 1993. i 1994. nad Muslimanima u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni.

Tokom rasprave o žalbi, koju je na tu presudu uložio Stojić, ali i Tužilaštvo, njegov branilac Karim Khan utvrdio je da zločinačko udruženje nije postojalo. Ako ga je i bilo, Stojić u poduhvatu nije učestvovao.

Khan je utvrdio da “nema direktnih dokaza o zločinačkom udruženju”.

Prvostepenom presudom je utvrđeno da je na čelu zločinačkog udruženja bio predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman, čiji je cilj bio uspostavljanje “hrvatskog entiteta, djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939. godine”, nasilnim i trajnim protjerivanjem muslimanskog stanovništva iz osam opština u BiH.

Cilj stvaranja tog entiteta – HRHB – po presudi je bilo “ponovno ujedinjavanje hrvatskog naroda”, budući da je zločinačkim planom bilo predviđeno da se on “ili ujedini sa Hrvatskom, u slučaju da raspada BiH” ili ostane u BiH “sa tijesnim vezama sa Hrvatskom”.

Stojićev branilac je negirao nalaze iz presude da je Tuđman javno zagovarao opstanak BiH i saradnju s Muslimanima, a da je na tajnim sastancima, koje je sam snimao, davao naloge za nasilnu podjelu BiH.

“Tuđman uopšte nije igrao tu duplu igru. Nemamo potrebu da dokazujemo da je Tuđman bio veliki humanitarac i da nikada nije ohrabrivao intervenciju Hrvatske u BiH”, tvrdio je Khan.

Prema njegovim riječima, Tuđman je podržavao opstanak BiH, “ako je moguće”, ali da, u suprotnom Muslimani “idu s Hrvatim”. Obnova Banovine nikada nije dokazana, čak ni transkriptima Tuđmanovih razgovora.

“Tuđman nije želio Veliku Srbiju na svojim granicama”, tvrdio je Stojićev branilac, prikazujući Hrvatsko vijeće obrane (HVO) kao plod “legitimne potrebe da se svi narodi odbrane od srpske agresije”.

Khan je podsjetio da je HVO snadbijevao velikom količinom oružja i vojne opreme Armiju BiH, odnosno “narod koji je, po tužiocima, pokušavala da uništi”.

Zbog istih zločina, Tribunal je na 25 godina zatvora osudio ratnog premijera HRHB-a Jadranka Prlića, dok su po 20 godina dobili načelnik Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak i zamjenik komandanta HVO-a Milivoje Petković.

Valentin Ćorić, komandant vojne policije HVO, osuđen je na 16 godina zatvora a predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika HRHB-a Berislav Pušić na zatvorsku kaznu od deset godina.

Pušić ne prisustvuje raspravi o žalbama, budući da je praktično izdržao kaznu.

O njihovim žalbama, ali i žalbi tužilaca koji traže oštrije kazne, Tribunal će raspravljati nakon 28. marta.

Prlić i ostali proglašeni su krivima za kampanju progona Muslimana iz osam opština u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Bosni od proljeća 1993. do proljeća 1994. koja je uključivala ubistva, silovanja, deportacije, nečovječno postupanje, protivpravno zatvaranje, nehumana djela, uništavanje i oduzimanje imovine, bezobzirno razaranje naselja, kulturnih i vjerskih objekata,  prinudni rad i protivpravno terorisanje civila.

Zlodjela su kvalifikovana kao zločin protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija počinjene u opštinama Mostar, Čapljina, Ljubuški, Prozor, Stolac, Vareš, Gornji Vakuf i Jablanica.