Fadil Salihović je ispričao da je nakon napada na njegovo selo Biljača (općina Bratunac) u junu 1992. stigao na područje općine Srebrenica, te se sa drugim pripadnicima Interventnog voda, pod vodstvom Osmana Malagića, stacionirao u selu Likari.
On je kazao da nije bio učesnik akcije na selo Zalazje, ali da je učestvovao u akciji na selo Kunjerac 14. decembra 1992. godine. U akciji su, kako je naveo, osim njegove jedinice, učestvovali i vojnici pod komandom Sadika Zukića i Šemse Husića. Ukupno je, prema njemu, bilo oko 50 boraca.
“Bio sam na položaju na jednoj raskrsnici, udaljen oko 150 metara od prve kuće i imali smo zadatak da dejstvujemo po bunkeru koji je bio u obliku šupe. Tu su bile tri kuće. Akcija je krenula prije šest ujutro, jer je moj brat stao na minu”, ispričao je Salihović i dodao da je akcija trajala oko četiri sata, tokom kojih su se vodile žestoke borbe.
On je naveo kako je primijetio da bježe srpski vojnici i da u toku akcije “Šemsina grupa” prilazi srednjoj kući.
Po završetku akcije je, kako je posvjedočio, ostao na položaju. Do njega je došao saborac kojem se ne sjeća imena i koji im je donio hranu, te mu saopštio za ranjavanje brata i pogibiju fotografa Mitra iz Bratunca.
“Ja sam sutradan otišao do te kuće da vidim je li stvarno Mitar. Ležao je na boku ispred kuće Vujadina Kovačevića – to je srednja kuća. Kraj njega je ležao neki Rom ili Rumun u maskirnoj uniformi koga nisam poznavao”, prisjetio se Salihović i dodao da nije vidio povrede na Mitru, te kako misli da je stradao od detonacije.
Svjedok je naveo da su sve tri kuće zauzete, ali i ne rezervoar za vodu sa kojeg se dejstvovalo.
Tužilac Miroslav Janjić je pitao svjedoka kako je grupa od 50 boraca uspjela da zauzme kuće i porazi naoružane srpske vojnike sa pojačanjem iz Srbije, na što je on kazao da su imali “veće srce nego oni i da su branili svoje”.
Salihović je rekao da poznaje Nasera Orića i Sabahudina Muhića te da garantuje životom da oni nisu učestvovali u napadu na Kunjerac.
On je dodao da ni zaštićeni svjedok O-1 nije učestvovao u akciji na Kunjerac, te da sigurno nije bio angažovan u nekoj od jedinica na Likarima. Svjedok je negirao da je u toku rata učestvovao u nekoj akciji sa svjedokom O-1 u kojoj su zarobili dvije žene.
Svjedok Tužilaštva BiH O-1 je iskaz dao na suđenju 23. februara 2016. godine, kada je kazao da je Orić udarao Mitra Savića i potom ga upucao u prsa, nakon čega je Muhić ispalio rafal.
Orić i Muhić su optuženi za ubistva tri ratna zarobljenika srpske nacionalnosti, među kojima je bio i Slobodan Ilić, u selima Zalazje, Kunjerac i Lolići (općine Srebrenica i Bratunac). Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba Teritorijalne odbrane (TO) Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), a Muhić pripadnik tih snaga.
Izet Ibrić, drugi svjedok Odbrane, naveo je da je bio u jedinici pod komandom Sadika Zukića u selu Pirići (općina Bratunac). Pirići su, kako je rekao, napadnuti 14. decembra 1992. i njegova jedinica je učestvovala u odbrani sela.
Ibrić je negirao učešće u akciji na selo Kunjerac, kao i da je u svom selu 14. decembra vidio Orića i Muhića.
Suđenje se nastavlja 14. marta.
