Članak

Radaković i Pejić: Nije bio pripadnik Interventnog voda

21. Februara 2017.16:55
Svjedočeći u svoju korist, optuženi Milorad Radaković je izjavio da je u ratu bio bolničar i da nije bio pripadnik Interventnog voda Sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP) u Prijedoru 1992. godine.

Optuženi Milorad Radaković je naveo da je od septembra 1991. do aprila 1992. bio na slavonskom ratištu, kao sanitetlija, i da se vratio u Prijedor zbog porodičnih problema.

On je rekao da je 29. aprila 1992. godine u Prijedoru došlo do promjene vlasti i da je u tom periodu obaviješten da se svi vojno sposobni muškarci moraju javiti u svoju mjesnu zajednicu. Kazao je da je raspoređen u rezervni sastav policije Mjesne zajednice Tukovi.

Radaković je dodao da je u rezervnom sastavu bilo od 70 do 80 ljudi podijeljenih u tri odjeljenja. Imao je staru “SMB” uniformu i zadužio je “papovku”.

“Raspoređeni smo teritorijalno, gdje ko stanuje. Oformljena su tri punkta i ja sam bio na punktu na izlazu iz Tukova prema Sanskom Mostu. Tada je određen policijski sat i nas nekoliko smo određeni za noćne straže, jer ima dosta sporednih ulica po kojima smo patrolirali”, naveo je Radaković.

On je kazao da u rezervnom sastavu policije ostaje do kraja juna 1992. godine, te da je, da ne bi otišao na ratište, prešao u SUP Prijedor i radio kao bolničar.

“Dežurao sam u kancelarijama gdje je bio interventni vod. Ja nisam bio pripadnik interventnog voda, ja sam bio bolničar za sve pripadnike rezervnog sastava policije. Dežurao sam samo sa prvim odjeljenjem voda. Nisam išao u hapšenja, pretrese”, posvjedočio je optuženi.

Radakoviću se sudi sa Goranom Pejićem za ubistva u naselju Tukovi počinjena 13. juna 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su sa svjedokom S-1 došli u Tukove i da je jedan od optuženih u prvoj kući ubio tri člana porodice Ećimović, a u drugoj su obojica pucala i ubila još dva člana.

Radaković je optužen kao pripadnik rezervnog sastava SJB-a, dok se za Pejića navodi da je bio u neidentifikovanoj vojnoj ili policijskoj formaciji.

On je kazao da je poznavao Slavka Ećimovića, jer su im kuće bile blizu. Kako je rekao, čuo je da je vodio jednu grupu u napadu na Prijedor, te da je uhvaćen i ubijen. Također je čuo da je njegova porodica ubijena.

Optuženi je naveo i da poznaje svjedoka S-1, koji je bio pripadnik interventnog voda. Kazao je da su im se odnosi poremetili 2008. nakon svjedočenja S-1 u predmetu “Korićanske stijene”.

U septembru 1992. godine, Radaković je kazao da se kompletan rezervni sastav policije raspušta, a da on kao bolničar odlazi na ratište u Han Pijesak.

Svjedok Odbrane Nikola Ružičić govorio je o svjedoku Tužilaštva S-2. Kazao je da ga je upoznao prije 15-ak godina i da su se družili kroz “kocku”.

On je rekao da za porodicu Ećimović nije znao, ali da je prije nekoliko mjeseci od istražioca Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) saznao za taj slučaj, jer su se interesovali za pogibiju roditelja Slavka Ećimovića.

“Pitao sam ih zašto baš mene da pitaju to i kao S-2 je njima dao neke podatke i da ja znam dosta ljudi. Sa S-2 nisam o tome pričao. Pitali su me za nadimak ‘Ledeni’ i za nekog Pejića. Radakovića poznajem od tinejdžerskih dana po prezimu, a nadimak mu je ‘Srbo’”, dodao je svjedok.

Suđenje se nastavlja 14. marta saslušanjem prvih svjedoka Odbrane drugooptuženog Pejića.

Emina Dizdarević Tahmiščija