This post is also available in: English
Nepravosnažnom presudom on je proglašen krivim po 22 tačke optužnice, po kojima je od kraja aprila do kraja juna 1992. godine nečovječno postupao prema 22 civila srpske nacionalnosti koja su bila zatvorena u logoru “Rabić”.
Kako je navela predsjedavajuća Sudskog vijeća Mediha Pašić, Nezirović je za vrijeme oružanog sukoba između Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) na području Dervente, kao pripadnik Vojne policije 103. derventske brigade HVO-a, nanosio civilima snažnu fizičku i psihičku bol.
Prema presudi, Nezirović je u više navrata civile tukao palicom po prstima “kojima se mole”, te ih udarao po svim dijelovima tijela.
“Na osnovu svih provedenih dokaza, Vijeće je zaključilo da je optuženi bio svjestan i stekao osjećaj nadmoći, koju je demonstrirao nad oštećenima, te je ove radnje učinio s direktnim umišljajem”, navodi se u presudi.
Oštećenog Slobodana Jovića, kako je zaključilo Vijeće, optuženi je tjerao da pase travu ispred hangara, a zatvorenike je ponižavao i na način da im je, ionako oskudnu, hranu prosipao u kanal u kojem su vršili nuždu.
“Optužba je dokazala da je optuženi, kao saizvršilac i izvršilac, nečovječno postupao prema civilima, ali da nisu dokazani elementi mučenja, niti radnje koje su bile naredbodavne”, rekla je Pašić.
Nezirović, koji nije prisustvovao izricanju presude, oslobođen je po sedam tačaka optužnice za mučenje, zlostavljanje i ponižavanje civila koji su iz logora “Rabić” prebačeni u logor “Silos” i u robnu kuću u naselju Tulek u Bosanskom Brodu.
“Oštećeni Drako Knežević je kazao da je zlostavljan, ali se nije mogao izjasniti da ga je tukao i optuženi. (…) Oštećeni nisu optuženog stavili na lice mjesta u ovim objektima kao stražara, niti ga je ijedan svjedok spomenuo u inkriminisanim radnjama opisanim u ovim tačkama optužnice”, navela je Pašić i dodala da Optužba nije ni pokušala dokazati da su kao posljedice radnji optuženog oštećeni imali prelome.
Sud BiH je napomenuo da Tužilaštvo BiH nije preciziralo optužnicu iako je za to imalo više razloga, te je Vijeće to moralo uraditi.
Vijeće je kao olakšavajuće okolnosti cijenilo porodični status optuženog, bolest kćerke, raniju neosuđivanost i odvojenost od porodice zbog ovog postupka, kao i da je oštećenima davao lijekove i bio dobar prema njima dok mu nije poginuo kolega. Među otežavajućim okolnostima Vijeće je cijenilo bezobzirnost optuženog i broj oštećenih.
Neziroviću je u izrečenu kaznu uračunat ekstradicijski pritvor od jula 2012. do jula 2015. u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), kao i mjesec dana pritvora koji mu je bio određen kada je izručen u Bosnu i Hercegovinu.
On je zbog lošeg imovinskog stanja oslobođen plaćanja troškova postupka, a oštećeni su upućeni na parnicu.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.
