Članak

Analiza – Nezirović: Zlostavljanja ili nekoliko šamara

15. Februara 2017.12:16
Sud BiH će u četvrtak izreći prvostepenu presudu Almazu Neziroviću, bivšem pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) koji je optužen za zločin počinjen u logorima Rabić i Silos polje (općina Derventa) i u Tuleku (općina Bosanski Brod).

Tužilaštvo BiH je pokušalo dokazati da je Nezirović, kao pripadnik Vojne policije 103. derventske brigade HVO-a, od aprila do kraja jula 1992. godine učestvovao u mučenju i nečovječnom postupanju prema zatvorenim srpskim civilima. Saslušali su 25 svjedoka i pročitali dva iskaza svjedoka, te jednog vještaka koji je iznio nalaz i mišljenje.

Odbrana je pokušala osporiti navode optužnice, ističući da su u logoru Rabić bili zatvoreni ratni zarobljenici, a ne civili. Sam optuženi tvrdi da nije maltretirao zatvorenike, osim da je neke u Rabiću “samo ošamario”.

Nezirović je istražnim organima u Bosni i Hercegovini izručen 2015. godine iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje je procesuiran zbog davanja lažnih podataka prilikom podnošenja zahtjeva za državljanstvo.
Nakon izručenja je boravio u kućnom pritvoru, a prvostepenu presudu će dočekati na slobodi.

Palicom po prstima i tijelu

Većina svjedoka Tužilaštva BiH je ispričala da su u aprilu i maju 1992. godine odvedeni u Dom vojske u Derventi, nakon čega su prebačeni u logor Rabić i smješteni u neuslovni vojni hangar.

Mirko Marković je rekao da su zatvorenici svakodnevno udarani i da su zbog straha mokrili u veš.

“Oko 120 nas je bilo u tom hangaru koji se nalazio u samoj zemlji. Puno mraka, puno zime. Vršili smo nuždu u nekoj rupi, spavali na mokrom podu. Rijetko smo jeli. Hranu smo dobijali na svaka četiri dana. Vodu se i ne sjećam da smo ikada dobijali”, prisjetio se Marković.

Prema njegovim riječima, od Almaza je jedne prilike dobio batine, tako što je tražio da stavi tri prsta na sto, ona kojima se krsti, i onda ga je pendrekom udarao po njima. Svjedok je kazao da Almaza nije poznavao, ali da je od drugih zatvorenika čuo njegovo ime.

Premlaćivanje po prstima, kao i ostalim dijelovima tijela, prošli su, kako su posvjedočili, i Radoslav Stojaković, Čedo Prodić, Slobodan Jović, Neven Kovačević, Čedo Marić i Ilija Ćuk.

Vlado Marković je također rekao da ga je optuženi Nezirović udarao po prstima, na što je Odbrana prigovorila, kazavši da je u ranijim izjavama naveo da ga je tukao drugi stražar. Svjedok je pojasnio da su ga tukla obojica i da se na ročištu toga sjetio.

Svjedok Stanimir Pijetlović je rekao da mu je, nakon što je premlaćen palicom, Nezirović zabijao nož po prstima.

“U 80 posto njegovih smjena bio sam bijen”, kazao je Pijetlović.

Neki od svjedoka su naveli da su najveće batine dobile Nezirovićeve bivše radne kolege iz fabrike “Unis“. S druge strane, Mirko Nožica, koji je prije rata bio direktor u toj lokalnoj tvornici, rekao je da ga je Nezirović štitio dok je bio zatvoren u Rabiću.

“Bio je veoma korektan, poštovali smo ga. No, jednog dana je došao ljut i kazao nam da je kažnjen jer nas štiti… Od tada se promijenio, počeo je tući ljude”, izjavio je Nožica, koji je također svjedočio o udaranju palicom po prstima.

On je ispričao da je Nezirović zatočenicima dopremao lijekove i zavoje, koje su onda dva zatočena doktora raspoređivala prema potrebama.

Svjedok Slobodan Jović je rekao da ga je optuženi tjerao da pase travu. S druge strane, Mirko Šaran, također svjedok Tužilaštva, kazao je da je i on izvođen da pase travu, ali da ga je izvodio drugi stražar.

Neđo Blagojević je posvjedočio da je optuženi tjerao zatvorenike da pjevaju “ustaške” pjesme.

Nekadašnji zatvorenik Drago Knežević je ispričao da na početku Nezirović nije nikoga tukao, ali da se onda nešto promijenilo. “Ne mogu se sjetiti je li mene tukao. Jednom mi je prišao i dao žvaku, i rekao: ‘Tebe ovdje najviše tuku, niko ti ništa ne daje’”, izjavio je on.

Jasmin Sarajlić, bivši pripadnik Vojne policije HVO-a, kazao je da je sa optuženim radio na obezbjeđenju zatvorenika u Rabiću i da u njegovim smjenama nije bilo zlostavljanja.

Nakon Rabića, prema svjedočenjima, zatvorenici su prebačeni u logor Silos polje, potom u Tulek, ali niko od njih nije rekao da se sjeća da je optuženi bio stražar i u tim objektima.

O navodima optužnice u vezi s Bosanskim Brodom svjedoci nisu govorili, ali Tužilaštvo BiH nije odustalo od ovih tačaka.

Jedan svjedok Odbrane

Kenan Mujaković, jedini svjedok Odbrane, govorio je o karakteru optuženog, istaknuvši da o njemu može reći samo najbolje.

Svjedočeći u svoju korist, Nezirović je kroz suze kazao da nije sposoban uraditi ono što svjedoci govore da je učinio, te da “ako ima Boga, neka s njim bude ono što treba”.

Rekao je da je jednom bio izrevoltiran zbog pogibije kolege.

“Otišao sam i otvorenom rukom udario svima po jedan šamar. Eto, neka mi se sudi ako je to zločin”, naglasio je Nezirović.

U završnoj riječi Odbrana Nezirovića nije zatražila oslobađajuću presudu, već istakla olakšavajuće okolnosti.

“Odbrana predlaže sudu da, ukoliko proglasi Nezirovića krivim po nekim tačkama optužnice, prilikom odmjeravanja kazne uzme olakšavajuće okolnosti, kao što su korektno držanje pred sudom i zdravstveno stanje”, kazao je branilac Kerim Čelik.

S druge strane, Tužilaštvo BiH smatra da optuženi treba biti kažnjen srazmjerno težini počinjenih krivičnih djela.

Džana Brkanić