Mladić: Tužilaštvo zatražilo doživotni zatvor

Zastupnici Optužbe su u završnoj riječi ustvrdili da su dokazali krivicu komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Mladića za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

“Ti zločini su počinjeni… Došlo je vrijeme da Ratko Mladić odgovara za svaku od svojih žrtava i za sve zajednice koje je uništio. Izreći bilo koju drugu kaznu od najstrože – doživotne kazne bilo bi… uvreda za žrtve i protivno pravdi”, kazao je tužilac Alan Tieger.

Tužilac je rekao da “niko ne može ni da zamisli dubinu patnji za koje je Mladić odgovoran”.

Nazvavši generala Mladića “gospodarom života i smrti” tokom rata u BiH, Tieger je to ilustrovao riječima koje je optuženi uputio u ljeto 1995. Muslimanima evakuisanim iz Žepe: “Poklanjam vam vaše živote.”

U posljednjem dijelu završne riječi, tužilac Peter McCloskey je rekao da je Mladić igrao ključnu ulogu u planiranju i izvođenju genocida u Srebrenici, u okviru udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bilo “ubijanje svih vojno sposobnih muslimanskih muškaraca” u Srebrenici i “protjerivanje” žena, djece i staraca.

Mladićevu “genocidnu namjeru” u Srebrenici tužioci su dokazivali njegovom izjavom na dan pada enklave, 11. jula 1995, da je “došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovim prostorima”.

Mladićeva “genocidna namjera”, po tužiocu, očigledna je bila i u njegovoj poruci srebreničkim Muslimanima, dan kasnije, da mogu “opstati ili nestati” i u pozivu da “spase vaš narod od uništenja”.

“Tokom šest dana poslije ovih zloslutnih komentara, Mladićeve trupe zarobile su i ubile više od 7.000 muslimanskih muškaraca i dječaka”, naglasio je McCloskey.

Kako je rekao, “do sada je identifikovano gotovo 6.000 žrtava, a mnogi se još vode kao nestali. Očekujemo da će konačni broj žrtava premašiti 7.000”.

Po brojnim dokazima, kazao je McCloskey, ključnu ulogu u planiranju i činjenju tih ubistava odigrali su Mladić i njemu potčinjeni oficiri, poput Ljubiše Beare, Vujadina Popovića i Zdravka Tolimira, koje je Tribunal već pravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog srebreničkog genocida.

Kao dokaz da je Mladić sa saradnicima, u noći između 11. i 12. jula 1995, odlučio da svi srebrenički Muslimani budu pobijeni, tužilac je citirao svjedočenje oficira VRS-a Momira Nikolića da mu je potpukovnik Popović to izričito prenio.

Mladić je na terenu u Srebrenici od 11. do 14. jula imao “punu komandu i kontrolu”, ustvrdio je zastupnik Optužbe.

Za to vrijeme, snage pod njegovom komandom su oko 6.000 zarobljenih muslimanskih muškaraca prebacile na više lokacija u okolini Zvornika, gdje su ih organizovano strijeljali do 17. jula.

Dok je Mladić bio “u središtu zbivanja” u vezi sa Srebrenicom, po tužiocu, počinjeno je prvo masovno ubistvo u selu Kravica, gdje je bilo više od 1.000 žrtava, a zatim i u selu Orahovac.

“Počinioci su bili pripadnici VRS-a i MUP-a RS-a (Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske) koji su djelovali po Mladićevoj komandi”, kazao je McCloskey, odbacivši kao “nezamislivo” da je to moglo biti rađeno bez generalovog odobrenja i znanja.

Podsjećajući da je 13. jula general Mladić razgovarao sa zarobljenim Muslimanima, obećavši im da će ići u razmjenu, tužilac je kao “ključni dokaz” generalove “ubilačke namjere” označio činjenicu da je on prekinuo popisivanje Muslimana, koji su ubrzo bili prebačeni na mjesta gdje su ubijeni.

Za razliku od Odbrane, zastupnik Optužbe je tvrdio da je Mladić imao punu komandu nad “ubilačkom operacijom” u Srebrenici i dok je bio u Beogradu, od 14. do 17. jula 1995. godine.

Prema Optužbi, VRS je desetine hiljada žena i djece iz Srebrenice protjerala u Kladanj, nakon što je Mladić rekao: “Evakuisaćemo i ko hoće i ko neće.”

“Mladić im nije ostavio da biraju – da bi obezbijedili goli opstanak, morali su da odu”, kazao je McCloskey, nazvavši “uvredljivom” tezu Odbrane da su oni otišli dobrovoljno.

Tvrdnju Odbrane da su zločin u Srebrenici počinile neidentifikovane “paravojske” i “osvetnici”, zajedno sa bezbjednosnim oficirima VRS-a Bearom i Popovićem, nad kojim Mladić nije imao kontrolu, tužilac je odbacio kao “apsurdnu”.

“Mladić jeste zločinac, ali nije budala”, ocijenio je McCloskey.

Nasilno uklanjanje Srebrenice kao muslimanske enklave u istočnoj Bosni bio je, po njegovim riječima, cilj koji su politički i vojni lideri RS-a proklamovali još 1992. godine. General Mladić je u novembru te godine naredio da se “neprijatelju nanesu najveći mogući gubici” i da se “prisili da sa muslimanskim stanovništvom napusti” Podrinje.

Tužilac je, kao dokaz, citirao i Direktivu 7, kojom je u martu 1995. predsjednik RS-a Radovan Karadžić naložio da VRS “dobro osmišljenim dejstvima” u enklavi “stvori nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti, bez nade u dalji opstanak i život stanovništva”.

Po tužiocu McCloskeyju, VRS je, pod Mladićevom komandom, upravo to i učinila prije napada na Srebrenicu, sabijajući oko 45.000 Muslimana u enklavu, kojoj je blokadom humanitarne pomoći nametnula neljudske uslove.

Mladićeva Odbrana započeće svoju završnu riječ u petak, 9. decembra.