Divjan i ostali: Čuo desetak ispaljenih metaka

pobjegli zatvorenici sa obavljanja radova u butmirskom tranšeju.

Svjedočeći putem videolinka iz Australije, Novica Aleksić je 9. juna 1992. godine, zajedno s još nekoliko komšija, odveden iz kuće u Tarčinu u logor “Silos”, gdje je ispitivan i smješten u ćeliju broj jedan. Tu je bio zatvoren do kraja godine i zajedno sa oko 120 zatvorenika je prebačen u logor “Krupa” u Pazariću.

Kako je naveo, sredinom aprila 1993. godine, zajedno sa oko 30 zatvorenika, prevezen je hladnjačom u Hrasnicu, u podrumske prostorije stambene zgrade. Dan poslije su počeli kopati rovove i tranšeje za potrebe Četvrte motorizovane brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

“Onda je došao 22. april. Taj dan je došla policija, jedna grupa zatvorenika je otišla u Kotorac, ja sam odveden na Poljoprivredno dobro. Nas šestorica smo dovedeni tu i vojnik nas je raspoređivao. Radenko Varagić i ja smo odvedeni na lijevu stranu tranšeja”, izjavio je Aleksić.

On je pojasnio da je oko 11 sati prišao stražar pod imenom Edo, koji je bio prijateljski raspoložen. U tim trenucima se s desne strane tranšeja pojavio Rajko Varagić, koji govori da su dvojica pobjegla. Stražar Edo je otišao da vidi šta se dešava. Svjedok je izjavio da tada čuje desetak metaka, dodavši da je “neki rafal sastavljen”.

Poslije toga, stražar Edo se vraća i odvodi svjedoka u zgradu Poljoprivrednog dobra, gdje ih je komandir ispitivao. Tada je, prema njegovom svjedočenju, zadobio svoje prve teške batine od trojice vojnika ili policajaca. Dodao je da su mu dva rebra slomljena.

“Pored tog hangara je bila iskopana rupa i tu su nas natjerali da skočimo. I ostale su počeli povlačiti i ubacivati u tu rupu. Ušla su dva policajca i počela je tuča. Mi smo klečali na koljenima (…) Pokojni Milan je izašao i šta je bilo s njim, ne znam. Onda smo prozvani da izađemo, određeni smo da odemo do mjesta gdje su kopali ti koji su ubijeni”, ispričao je Aleksić.

Rekao je da su tijela dvojice zatvorenika koji su ubijeni u tranšeju – Slaviše Kapetine i Ranka Varagića – te Milana Krstića, kojeg su naknadno vidjeli, odnijeli u Butmir, gdje ih je čekao kamion. Zajedno s tijelima su se popeli na kamion i tu su bila trojica do pet policajaca.

“Osjetio sam nešto mokro. Kasnije sam saznao da je neko urinirao po nama. U priči sam saznao da je to ‘Ali’, ali ja to nisam vidio. Bio sam okrenut leđima”, rekao je on i dodao da su vraćeni u zatvor, a tijela stradalih su ostala na kamionu.

Aleksić je upitan i za stražara pod nadimkom Feđa, svjedok je odgovorio da je bio karakterističan jer je imao brkove koji prelaze preko gornje usne, i on ih je nekad vodio na radove.

Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti Mustafu Divjana, Ferida Delića i Aliju Gazibaru, nekadašnje pripadnike ABiH, za mučenje, nečovječno postupanje te nanošenje velikih patnji. Prema optužnici, Divjan je bio pripadnik Četvrte motorizovane brigade ABiH, a Delić i Gazibara vojni policajci ove brigade.

Prema optužnici, Divjan je 22. aprila 1993. nadzirao rad zatvorenika koji su iz logora “Silos” i “Krupa” (općina Hadžići) dovedeni na prisilne radove kod Poljoprivrednog instituta “Butmir” (općina Ilidža). Kako je navedeno, nakon što je čuo da su pobjegli Boban Golub i Slobodan Krstić, nagnuo se iznad tranšeja i rafalnim hicima iz automatske puške pucao u pravcu zatvorenika. Kako stoji u optužnici, ispaljenim hicima pogodio je Ranka Varagića i Slavišu Kapetinu, koji su odmah od zadobijenih povreda preminuli.

Suđenje će se nastaviti 4. novembra.