Svjedoci Ljuban Jovanović i Milić Lazarević su kazali da su bili nadređeni optuženom Blagojeviću, koji je, prema njihovim riječima, bio referent za obavještajno-bezbjednosne poslove bataljona u Prvoj ozrenskoj brigadi.
Oba svjedoka su kazala da Blagojević nije mogao naređivati vojnoj policiji, koju je mogao koristiti samo po naredbi komandanta.
Lazarević je kazao da je on bio pomoćnik komandanta za bezbjednost u brigadi, a Jovanović je naveo da je bio pomoćnik za obavještajne poslove.
Svjedoci su potvrdili da ih je Blagojević pismeno izvještavao, a da o civilu Hidajetu Osmaganiću nije bilo ništa u izvještajima. Jovanović je kazao da se sjeća da se razgovaralo o jednom starijem čovjeku, kojeg su zvali Hitko, ali da on nije bio bezbjednosno interesantan.
Blagojeviću je na teret stavljeno da je, kao pomoćnik komandanta za bezbjednost Prve ozrenske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), 1992. godine nepoznatim licima naredio da ubiju civila bošnjačke nacionalnosti u mjestu Rajčevo na području Maglaja.
Svjedoci Jovanović i Lazarević su optuženog opisali kao principijelnu osobu od reda i discipline.
Svjedok Nedeljko Pejanović je ispričao da je bio pripadnik nacionalne bezbjednosti zadužen za područje Maglaja i da je na terenu često sarađivao sa optuženim, iako ne zna šta mu je tačno bila dužnost u vojsci.
“Mi nismo imali ratnih zarobljenika do Hidajeta Osmanagića, a ne znam ni bi li njega mogao tako nazvati. Kada je bila srpska akcija na Maglaj, 21. septembra 1992., pomjerene su linije i njega je neko pronašao u kući jer on nije napustio selo. Ja i Rajko smo ga saslušali u školi u Jablanici. Zaključio sam da on zna manje od mene”, ispričao je Pejanović.
On je dodao da je sa Blagojevićem otišao jer je bilo žestoko granatiranje, a da je Osmanagić ostao u školi.
“Vidio sam ga još jednom u Rajčevu, u šumarskoj kući, i čuo sam od jednog radnika šumarije da ga sprema za razmjenu. Tu su bila skladišta i centar veze, ali nije bilo naoružanih vojnika”, kazao je svjedok.
Kako je dodao, dan ili dva kasnije, od Boška Nikolića je čuo da je Osmanagić ubijen i da ga je on ukopao.
“Šta se desilo, ne znam tačno. Znam da je tada bilo čudnih dešavanja, ubistava koja nisu nikad razjašnjena”, kazao je Pejanović.
Ni svjedok Goran Đurković nema saznanja o ubistvu Osmanagića. Na pitanja Odbrane o vojnim policajcima koji su ranije saslušani na suđenju, Pejanović i Đurković su ih opisali kao problematične osobe.
Suđenje se nastavlja 7. novembra, saslušanjem novih svjedoka Odbrane.
