Smiraj u zelenoj dolini bijelih nišana

Članovi porodica ispratiti su svoje najmilije na posljednji ispraćaj. Najmlađa žrtva među njima je Avdija Memić, koji je u vrijeme masovnih ubistava u julu 1995. godine imao 14 godina.

Komemoraciji i ukopu prisustvuju visoke delegacije BiH, Haškog tribunala i Turske, kao i brojni drugi predstavnici zemalja regiona, kao i diplomate.

Na početku komemoracije pročitano je pismo mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Mihajla, koji je istakao da svaki kamen i stopa zemlje u Srebrenici svjedoče zlu.

„To je bio zločinački juriš na Bosnu“, naveo je mitropolit Mihajlo.

Načelnik opštine Srebrenica, Ćamil Duraković, napomenuo je da se traga za još oko 1.000 žrtava i pozvao sve one koji znaju gdje su grobnice da to otkriju nadležnim institucijama.

„Presude za idejne tvorce potvrđuju da međunarodna zajednica neće da pređe preko takvog zločina… Istina i pravda su jednako potrebni i Bošnjacima i Srbima. Samo tako smo spremni da gradimo društvo u kojem će naše razlike biti bogatstvo”, rekao je Duraković.

Pozvao je stanovnike Srebrenice da se vrate svojim kućama.

„Naša osveta biće pravda, naša osveta biće smijeh djece koji će doći ovdje i živjeti“, rekao je Duraković.

Carmel Agius, predsjednik Haškog tribunala, naveo da je presude ovog suda služe kao “podsjetnik na barbarizam, koji živa bića ponekad mogu napraviti”. Osvrćući se na istorijske događaje, on je naveo da je pomirenje moguće.

„Temeljni proces svakog pomirenja je pravda. Tu Haški tribunal ima značajnu ulogu. Sama pravda nije dovoljna. Potrebni su procesi zbližavanja sva tri naroda“, poručio je Agius.

Za genocid i druge zločine u Srebrenici sudovi u Hagu i BiH izrekli su više od 630 godina zatvora i tri doživotne kazne. Ove godine je prvostepenom presudom za genocid u Srebrenici, kao i druge zločine u BiH, krivim proglašen i bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić, koji je osuđen na 40 godina zatvora.

Pozivajući se na Eliea Wiesela, koji se borio za kažnjavanje ratnih zločina, sudija Theodor Meron je istakao da je sjećanje postalo sveta dužnosti svih ljudi dobre volje.

Ministar inostranih poslova Turske Mevlut Čavušolu rekao je da njegova zemlja nikad neće zaboraviti genocid u Srebrenici.

„Mi i danas osjećamo duboku bol koju su preživjela naša bosanska braća… Svaki sukob na prostoru Balkana, svaki rat i svaka tragedija je bol koju mi dijelimo. Ako Bosna nije mirna, ni Turska nije mirna“, rekao je Čavušolu i dodao da će Turska sve će učiniti da se BiH i Balkan transformišu u zonu mira.

Nermina Muminović, predstavnica preživjelih genocida, kazala je da su danas ukopani oni koji su 1995. ubijeni samo zato što su Bošnjaci.

„Nakon 21 godinu od genocida vratili su se u zelenu dolinu bijelih nišana“, kazala je Muminović, koja je u julu 1995. imala 13 godina.

„Nisam znala i razumjela šta znači mržnja i koliko zločinci mogu biti oni sa kojima dijelimo naš hljeb“, kazala je Muminović.

Ona je dodala da se, uprkos svim gubicima, školovala, zasnovala porodicu i vratila u Srebrenicu.

„Moje dvije kćerke su dokaz zločincima da nikad neće pobijediti“, poručila je ova Srebreničanka.

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, naglasio je da riješen da traži zadovoljenje pravde i istine za svakog ubijenog Srebreničanina.

“Moramo dosegnuti pravdu, jer bez nje nema pomirenja. Duše će se smiriti kada se ostvari pravda. Tek onda, kada bez i najmanje rezerve, stvari postavimo na mjesto… kad otklonimo sumnju ko je stajao na pravoj, a ko na pogrešnoj strani istorije, riješićemo se podjela. Istina je najpotrebnija budućnosti”, poručio je Izetbegović.

Prema sudskim presudama, pripadnici vojnih i policijskih jedinica RS su 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu i narednih dana po kratkom postupku pogubili oko 8.000 Srebreničana na području Bratunca i Zvornika.

U proteklih 16 godina u Potočarima je ukopano 6.500 žrtava, među kojima oko 450 maloljetnika. Posmrtni ostaci su pronađeni u više od 70 masovnih grobnica u Podrinju.