Zaštićeni svjedok MB-5 kazao je kako je oko 15. jula sa ostalim kolegama iz policijskih stanica poslan da obezbjeđuje putnu komunikaciju Zvornik – Sarajevo, kako bi “spriječili prelazak Muslimana i njihove pokušaje da presijeku put“.
Punkt im je bio u blizini raskrsnice u Konjević Polju, na mjestu na kojem se danas nalazi benzinska pumpa. U to vrijeme, umjesto pumpe, bio je napušteni magacin, u kojem su zatvarani zarobljeni Bošnjaci iz Srebrenice.
“Dok sam ja bio tu, vidio sam da je dovezeno oko 20 ljudi. Dovodili su ih takozvani dezerteri, momci koji su hapšeni u Srbiji i vraćani nazad. Na sebi su imali tamne pancire. Oni bi ih ostavljali tu i vraćali su se nazad u brda kako bi čistili teren“, ispričao je svjedok MB-5.
Svjedok je kazao kako nije vidio ubistva niti maltretiranja, no da je čuo priče o ubistvima. Rekao je da je prvo čuo da je izvjesni vojnik upao u hangar i samoinicijativno pobio ljude koji su se u njemu nalazili.
Drugi put mu je ispričano da je izvjesni “Jež“, koji je bio bijesan jer mu je ranije silovana kćerka, izveo čovjeka iz magacina i ubio ga u šipražju.
On je dodao da je jedan od njegovih kolega policajaca, kako bi dokazao “da je pravi Srbin“, morao pucati u tijelo koje je plutalo u rijeci nedaleko od njihovog punkta.
Svjedok nije znao odakle su zarobljenici, mada je pretpostavljao da su u pitanju Srebreničani. Prisjetio se kako je vidio starijeg čovjeka i dječaka koji su dovedeni na punkt.
Iako je pripadao jednoj od nekoliko četa Posebne jedinice policije (PJP), svjedok nije mogao reći ko su bili komandiri tih policijskih četa.
Tužilaštvo BiH tereti Milana Bogdanovića da je od 10. jula do oktobra 1995. godine učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva iz Srebrenice, ubistvima, prisilnim premještanjima te zatvaranju i nestanku civila.
Kako je navedeno u optužnici, Bogdanović je, kao komandir Šeste čete PJP-a Zvornik, komandovao i nadzirao aktivnosti pripadnika čete koji su učestvovali u zarobljavanju Bošnjaka.
Drugog dana boravka na punktu, svjedok MB-5 je vidio kako iz Bratunca ka magacinu ide bager. Nešto kasnije, bager je prošao pored njega. U kašici su bila mrtva tijela, a sa strane, kraj vrata bagera stajala su dva čovjeka, za koje je kasnije saznao da su Bošnjaci. Bager se kasnije vratio prazan.
Trećeg dana vidio je desetak autobusa, koji su iz Bratunca išli ka Zvorniku. U njima su bili muškarci i žene, a ispred njih je bio BOV (borbeno-oklopno vozilo) sa UN oznakama koje je vozio “naš čovjek“.
“Vozač mi je kazao da se Muslimani, kada vide znak ‘UN’ predaju, misleći da će biti zaštićeni. Jedan autobus je stao, vojni policajci su iz njega izveli čovjeka i odveli u magazin. Nakon toga su nastavili put ka Zvorniku. Čuo sam da im je taj čovjek psovao srpsku majku, pa je zato izbačen iz autobusa“, zaključio je MB-5.
Pred početak ročišta svjedok je, zbog prijetnji koje je primio zatražio mjere zaštite, odnosno, tražio je da svjedoči pod pseudonimom. Sudsko vijeće je njegov zahtjev prihvatilo i zabranilo objavljivanje slike svjedoka u medijima.
Nastavak suđenja zakazan je za 19. juli.
