Jelica Ilić je rekla da je supruga – koji je bio sudija u Srebrenici, a kasnije u Bratuncu – posljednji put vidjela polovinom juna 1992. godine. Budući da je sa dva sina otišla u Srbiju, kako je kazala, nakratko je došla u Bratunac i vidjela se sa mužem.
“Djelovao je iscrpljeno. Nije bio obrijan. Uslovi za higijenu su mu bili nula”, rekla je Ilić, istaknuvši da joj je suprug mobilisan i “otjeran u Zalazje”, gdje su bili svi njegovi.
Nakon povratka u Srbiju, svjedokinji je, kako je ispričala, žena kod koje je bila smještena rekla da je bio pokolj, da su izginuli i da ne znaju ništa za Slobodana. Ona je zajedno sa sinom došla pred Dom zdravlja, gdje su bili dovukli osobe koje su izginule, ali njenog muža nije bilo.
“Kružile su priče da je odvezen u Srebrenicu”, kazala je Ilić, istaknuvši da je kasnije njegovo tijelo ekshumirano na deponiji smeća u Zalazju.
Prema njenim riječima, muža je sahranila 12. jula 2012. godine u Bratuncu.
Orić i Muhić su optuženi da su, kao pripadnici Teritorijalne odbrane Armije BiH (TO ABiH) učestvovali u ubistvu zarobljenika Slobodana Ilića u selu Zalazje. Na teret su im stavljena ubistva još dvojice pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS).
Prema optužnici, Orić je bio komandant štaba TO-a ABiH, a Muhić pripadnik tih snaga.
Ilić je postavila imovinskopravni zahtjev jer je oštećena u ovom predmetu, zatraživši da ko god joj je ubio muža, bez obzira kako se zvao, bude osuđen na najstrožiju kaznu.
Odbrane optuženih nisu imale pitanja za svjedokinju.
Nastavak suđenja zakazan je za 31. maj.
