Analiza – Nikola Marić: Čovjek u crnom mantilu

U 25 tačaka optužnice, Mariću, kao bivšem pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO), na teret je stavljeno da je od novembra 1992. do oktobra 1993. vršio progon učestvujući u ubistvima, mučenjima i drugim nečovječnim djelima.

“Čupao mi je nokte ‘kombinerkama’ i stiskao prste. Muji je zabijao bajonet u stopala. Sve vrijeme je moj sin bio tu, a onda ga je izveo u drugu prostoriju. Mislio sam da ga nikad više neću vidjeti”, opisao je Hamdo Bevab zlostavljanje, za koje tvrdi da mu je uradio optuženi Marić.

Za dokazivanje optužnice, u korist Tužilaštva BiH svjedočilo je 87 svjedoka i tri vještaka, a pročitano je i šest iskaza svjedoka koji su u međuvremenu preminuli. Uloženo je i više od 100 materijalnih dokaza.

Odbrana je zaključila da su nepouzdani iskazi tih svjedoka u pogledu identifikacije i fizičkog izgleda optuženog, te da Sud BiH treba da pokloni vjeru Marićevim svjedocima, kojih je sa vještakom saslušano ukupno 20. Odbrana je uložila u spis oko 180 materijalnih dokaza.

Marić je uhapšen 4. septembra 2013., nakon čega mu je određen pritvor, u kome se i danas nalazi. Optužnica je podignuta nekoliko mjeseci kasnije, a suđenje mu je počelo u aprilu 2014. godine.

Palio i gasio cigarete

Nakon napada Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Hrvatske vojske (HV) na Prozor 23. oktobra 1992. godine, kako je dokazivalo Tužilaštvo, Bošnjaci su hapšeni i odvođeni u logore, mučeni, ubijani, vođeni na prinudne radove i protjerani.

“Nekoga bi odveli u Vatrogasni dom na ispitivanje, neko bi bio zadržan u pritvoru, nekoga bismo vratili na liniju. (…) Nikola Marić nije maltretirao nikoga”, rekao je svjedok Odbrane Branko Dijaković, koji je učestvovao u privođenju.

Optuženi Marić, nekadašnji vojni policajac, tokom svjedočenja u svoju korist je kazao da je učestvovao u privođenju lica bošnjačke nacionalnosti, ali i hrvatskih vojnika – dezertera. Negirao je da je ikad učestvovao u maltretiranju i ubistvima.

Svjedok Bevab potvrdio je da ga je Marić u augustu 1993. uhapsio u selu Gorice.

“Počeo me tući kundakom, svukuda. Tu su bili i Jozo Meštrović i Vlado Brizar, koji nisu ništa poduzimali. Palio je cigarete i gasio ih na meni – po licu, po vratu, na čelu”, izjavio je svjedok Bevab i dodao kako ga je optuženi vrijeđao.

Prema optužnici, premlaćivanje Bevaba i Muje Bečirovića je trajalo najmanje sat i po, a za to vrijeme je Marić deset cigareta gasio po Hamdinom licu, vratu i čelu. Njegovom maloljetnom sinu Almiru optuženi je stavljao pištolj i nož pod vrat, navodi se u optužnici.

Bevabov iskaz potvrdili su Almir Bevab i Mujo Bečirović. Svjedoci Odbrane Zdravko Sičaja i Jozo Meštrović su negirali da je iko maltretiran od ovih svjedoka.

Osobe bošnjačke nacionalnosti zatvarane su u Vatrogasni dom, atomsko sklonište, Srednjoškolski centar u Prozoru i druge objekte. U Vatrogasnom domu, prema optužnici, Marić je tokom ispitivanja tukao grupu zatvorenika.

U Vatrogasnom domu bili su zatvoreni svjedoci Edin Begluk, Edin Šojić, Safet Sarajlić, Smajo Motika, Muharem Šljivo i drugi.

“Koljenom me je udarao u predjelu pleksusa, dva-tri puta. Pa je tražio nož da me kolje. To sam čuo dok sam bio oboren na podu”, rekao je Begluk opisujući Marićevo maltretiranje u Vatrogasnom domu.

Prema optužnici, neutvrđenog dana u mjesecu martu 1993., u prostorijama Vatrogasnog doma Marić je, zajedno s više pripadnika HVO-a, sudjelovao u mučenju grupe zatvorenih Bošnjaka tako što ih je u više navrata prilikom ispitivanja tukao.

Većina svjedoka Odbrane kazala je da su Bošnjaci privođeni u “sabirne” centre zbog njihove sigurnosti. Vojni vještak Odbrane, Milan Gorjanc je naveo da je riječ o “izolacionim prostorijama”, a ne logorima.

Svjedok Odbrane Stipo Bilić je rekao da je lično sa optuženim Marićem dežurao u Vatrogasnom domu, te da nikada nije bilo maltretiranja.

Čekajući pronalazak kostiju

Prema optužnici, iz Srednjoškolskog centra u Prozoru Marić je odveo šest osoba, kojima se gubi svaki trag. Također u toj školi, prema optužnici, on je ubio Muniba Grcića.

Zulka Purgić ispričala je da je od drugih zatvorenika saznala da joj je supruga, zajedno s još pet muškaraca, iz Srednjoškolskog centra odveo Marić.

“Ni dan nije svanuo ni noć omrkla, već 22 godine, a da ne oplačem, čekajući da mu kosti pronađem”, kazala je Purgić.

U Srednjoškolskom centru u julu 1993. godine bio je zatvoren Mirza Begtaš.

“Vidim ga kad odvodi šest ljudi. (…) Bajro Pilav, Hasko Hrinić, njih sam poznavao. Čitao je Marić imenom i prezimenom te ljude”, rekao je svjedok Begtaš i dodao kako je od porodica čuo da ni danas nema tih ljudi.

Zaštićeni svjedok S-18 ispričao je da je vidio da je Marić u Srednjoškolski centar doveo Muniba Grcića i kada se počeo penjati uza stepenice, pucao je u njega.

Svjedok Hazim Kuloglić je rekao da je vidio pištolj u ruci Nikole Marića i kako Munib pada na stepenice.

Elvedin Grcić, Munibov sin, kazao je da je 1997. saznao da je Marić ubio njegovog oca, puškom u leđa. Optuženi je negirao ubistvo Grcića, kao i svjedok Odbrane Stipo Petrović, koji je rekao da ga je ubio njemu nepoznati vojnik. “Sto posto nije bio Marić”, kazao je Petrović.

Prema navodima optužnice, Nikola Marić je u selu Paroš 18. jula 1993. ubio Đuzela Bečirovića, rekavši: “Neka ga sada vrane pojedu.” Tada 15-godišnji Mirsad Bečirović je kazao da je vidio ubistvo Đuzela.

“Đuzel Bečirović je bio lisicama zavezan za moju kapiju. Govorio je da je srčani bolesnik i molio da ga puste”, rekao je Bečirović.

Prema njegovim riječima, Đuzelu je prišao čovjek u crnom mantilu – za kojeg je svjedok od komšija saznao da se zove Nikola Marić – koji ga je odvezao i oborio u pokušaju da ga zakolje.

Đuzel se uspio podići i počeo je bježati i, kako je ispričao svjedok, vojnik u crnom mantilu ga je pokosio rafalom, a potom i drugi nepoznati vojnik.

Svjedok Mujo Bečirović je kazao da je, nakon što su u Đuzela pucali optuženi i još jedan vojnik, Marić rekao: “Neka ga sad vrane jedu.”

Priznanje o hapšenju

Adis Čiča je ispričao da je sakriven gledao kako optuženi odvodi iz sela Lug njegovog oca, koji ni do danas nije pronađen.

“Priznajem da sam ga odveo, ali to mi je on poručio. Kaže, bolje da je u školi sa svojima nego sam u selu”, izjavio je optuženi.

Većina svjedoka Tužilaštva BiH opisala je da je Marić najčešće nosio crnu uniformu, i šešir ili maramu na glavi, po čemu se razlikovao od ostalih vojnika. Svjedoci Odbrane negirali su ove iskaze, kao i sam optuženi, koji misli da je osoba koja odgovara tom opisu HOS-ovac (pripadnik HOS-a, Hrvatskih obrambenih snaga) Stipo Vidović zvani Stipura.