“Miće” uhapšene nakon silovanja Srpkinje

11. Februara 2016.00:00
Na suđenju za zločine počinjene na području Teslića, svjedoci Odbrane označili su Zorana Šljuku i Ljubišu Petrićevića “najodgovornijim u ‘Mićama’” tokom akcije srpskih vojnih i policijskih formacija u razoružavanju sela Stenjak i Rankovići u junu 1992. go

This post is also available in: English

dine.

Miroslav Lazić, svjedok Odbrane Dragana Marjanovića, kazao je kako je Šljuku upoznao u februaru 1992., kada je došao u kasarnu i ponudio se da nabavi oružje za tadašnju Teritorijalnu odbranu.

Nakon što je, kako je naveo, komandant kasarne Šljuku istjerao van, nije ga više viđao sve do maja 1992. godine. Tada im je rečeno da su “Miće”, čiji je Šljuka bio pripadnik, u grad došle kako bi pomogle mobilizaciju. No ubrzo se, kazao je svjedok, to ispostavilo netačnim.

“Odmah su im se pridružili lokalni kriminalci. Upadali su u kancelarije opštine i policije, pljačkali imovinu Bošnjaka i Hrvata, maltretirali niže oficire. Kasnije su počeli pljačkati i imovinu Srba”, kazao je Lazić.

Opisujući događaje u selu Ranković, svjedok je rekao da su Miće, sa vojnom i civilnom policijom te dijelovima Teslićke brigade Vojske Repubike Srpske (VRS) učestvovali u napadu na selo koji je trajao četiri dana i rezultirao predajom dijela stanovnika. “Tada je zarobljeno oko 30-35 Bošnjaka. Ostali su pobjegli”, kazao je on.

Na pitanje Tužilaštva, zna li da su u Tesliću i Pribiniću postojali zatvori, Lazić je odgovorio da zna, dodavši: “Zatvor u Pribiniću je obezbjeđivala Vojna policija.”

Svjedok je kazao kako Miće, iako su učestvovale u napadima, nisu bile pod komandom Teslićke brigade. Djelovali su u borbama sve dok nisu silovali suprugu srpskog vojnika koji je bio na liniji. Tada je odlučeno da ih se pohapsi i rasformira.

“Do tog silovanja, niko im se nije suprotstavljao. Kada su uhapšeni, pružali su otpor. Ubili su mog rođaka, bilo je i ranjenih”, opisao je svjedok Lazić, dodavši da su “Miće” bile zatvoreni u podrumu Robne kuće i tu premlaćeni.

Za egzekucije na planini Borja je čuo, ali nikada nije znao detalje. Kaže da je u ratu i nakon rata radio sa Draganom Marjanovićem, no da je za zločin saznao tek nakon njegovog hapšenja.

“Grad je bio u šoku, niko nije ni mogao pomisliti da Marjanović ima nešto sa tim”, kazao je Lazić.

Draganu Marjanoviću, Saši Gavranoviću, Vitomiru Deviću, Zoranu Šljuki, Dragomiru Kezunoviću i Dariju Slavuljici, sudi se pod optužbom da su 28 civila, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili ih.

Prema optužnici, Marjanović je bio komandir Prvog voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda, te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Svjedok Odbrane Radomir Mijić, ratni oficir Teslićke brigade, ispričao je kako je iz grada premješten nakon sukoba sa Ljubišom Petrićevićem na sastanku u komandi brigade.

“Kazao je kako su nam Hrvati najveći neprijatelji, te da čim vidimo ustašu, odmah ga trebamo smaknuti. Ja sam se tome usprotivio i sklonjen sam jer bi me Petrićević kasnije sigurno ubio”, ispričao je svjedok.

“Miće” je upoznao kasnije, kada su, kako je rekao, postrojavali oficire Teslićke brigade. Šamarali su vojnike i niže oficire, a Zorana Šljuku su tada nazivali narednikom.

“Uzeli su sebi nadležnosti na koje nisu imali pravo, nisam čuo da im se iko tada mogao suprotstaviti”, kazao je Mijić.

On je pojasnio da je za zločin počinjen na Borju saznao tek 1995. godine. Razgovarajući sa kolegom, rekao je kako je sretan što u Tesliću nije bilo ratnih zločina.

“Okrenuo se i kazao mi da je, nažalost, bilo i tada mi je ispričao da se desila Borja”, naveo je Mijić, dodavši da nikada ni od koga nije čuo da se Marjanovića povezuje sa tim zločinom.

Nastavak suđenja zakazan je za 18. februar.

Nedim Hasić


This post is also available in: English