This post is also available in: English
Mirko Đukanović je 1992. godine bio zaposlen na poslovima odbrane, sa sjedištem u fabrici namještaja u Višegradu. Rekao je da je optuženi Jovan Popović radio u proizvodnji namještaja, a da je u aprilu 1992. angažovan da obezbjeđuje objekat.
“Kada je došao Užički korpus, vratio sam se na posao. Direktor fabrike mi je dao usmeno naređenje da moram pojačati stražu obezbjeđenja objekta. U obezbjeđenju je bio i optuženi Popović”, pojasnio je svjedok.
On je dodao da obezbjeđenje nije pripadalo vojnoj formaciji, te da nisu mobilisani. Svjedok je kazao da ne zna šta se dešavalo u fabrici kada je otišao s poslova koje je obavljao.
“Popović nije mogao biti u paravojnoj formaciji, jer je bio angažovan na obezbjeđenju objekta. I kada bi išli kući, nisu mogli biti odsutni više od dana”, izjavio je Đukanović.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, svjedok je rekao da su stražari bili naoružani puškama M-48 i da ih nisu iznosili izvan fabrike.
“Bilo je oko 30 pušaka, Popović je imao pušku. Bilo je lica koja su ulazila u fabriku, ali od paravojnih formacija nije niko ulazio (…) Popović je u većini slučajeva imao zelenu uniformu”, kazao je Đukanović.
Popoviću je na teret stavljeno da je bio u grupi vojnika koji su, predvođeni Milanom Lukićem, sredinom juna 1992. godine došli u Rodića Brdo, te u višegradsku policijsku stanicu odveli nekoliko civila, kojima se od tada gubi svaki trag. Optužnica ga tereti i za pljačku u nekoliko višegradskih sela. Haški tribunal je osudio Lukića na doživotni zatvor zbog zločina u Višegradu.
Suđenje će se nastaviti 3. februara.
