This post is also available in: English
“Jesam, učestvovao sam. Svjestan sam da je do ovoga moralo doći. Spreman sam da odgovaram za ono što sam počinio”, ispričao je šestooptuženi Slavuljica dajući iskaz u svojstvu svjedoka.
U maju 1992. godine, objasnio je, bio je na odsluženju vojnog roka u Mostaru, ali su ga prekomandovali u Doboj, u vod Vojne policije.
Slavuljica je kazao da je u junu 1992. godine prebačen u Pribinić kao ispomoć Teslićkoj brigadi Vojne policije, na mjesto vozača.
“Smjestili su nas u školu, preko puta koje se nalazio objekat sa vojnim zatvorom. Po naređenju komandanta čete Ranka Šljuke, postajem vozač Draganu Marjanoviću, komandantu voda”, objasnio je Slavuljica.
Prema onome što je ispričao, Slavuljica je vidio da su neki ljudi zatvarani u zatvor u Pribiniću, te da ih je dovodila vojna i civilna policija.
Tokom slobodnog dana, kazao je svjedok, on i Saša Gavranović bili su kod djevojaka i kada su se vraćali u Teslić, sreli su kamion u kojem su bili Kezunović i Marjanović. Tada im je, kako je pojasnio, dato naređenje da se zbog zadataka vrate pred policijsku stanicu u Teslić.
“Sjeo sam u patrolno vozilo, Marjanović je sjeo pored mene i rekao da vozim ka planini Borje. U jednom trenutku, po njegovoj naredbi skrećemo lijevo, a pretiče nas kamion koji je vozio iza nas”, izjavio je Slavuljica, pojasnivši da se iza njih nalazila kolona, u kojoj je bilo patrolno vozilo, i svi su se zaustavili nakon skretanja.
Na planini Borje, kako je kazao, već su bili neki pripadnici Vojne policije, koje uglavnom nije poznavao, i imali su automatske puške. Iz zaustavljenih kamiona, kako je pojasnio Slavuljica, počeli su da izlaze zarobljenici koji su imali zavezane ruke i naređeno im je da legnu na zemlju.
“Marajnović nas postrojava kod kamiona. Tu smo bili, koliko se sjećam, Šljuka, Dević, Kezunović, Momić, Marjanović, ja… Mi nismo imali automatsko oružje, a raspoređeni smo tako da su ispred nas ležali zarobljenici, a oni sa automatskim puškama bili iza nas”, rekao je Slavuljica.
Slavuljica je sa Draganom Marjanovićem, Sašom Gavranovićem, Vitomirom Devićem, Zoranom Šljukom i Dragomirom Kezunovićem optužen za ubistva 28 civila. Oni su civile, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili.
Prema optužnici, Marjanović je bio komandir Prvog voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda, te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.
Slavuljica je izjavio da je u jednom trenutku pokušao pobjeći, ali mu je Kezunović kazao: “Mali, vrati se, nema bježanja. Svi smo u ovome.”
“U tom trenutku Dragan Marjanović je komandovao da izvadimo pištolje i pucamo. Bio je tajac par sekundi. Rekao sam: ‘Ako moramo, prvo ti.’ Marjanović je počeo, i krenula je opšta pucnjava”, objasnio je Slavuljica.
U toj prvoj turi, kako je kazao Slavuljica, ubijeno oko 18 osoba, ali te noći je dovedena još jedna grupa, koja je na isti način ubijena.
U povratku u Teslić, Slavuljica je pitao Marjanovića šta se dešava, na što mu je, kako tvrdi, odgovorio: “To je komanda Dejana Milanovića i morala se izvršiti.”
“Sutradan, kada sam sa Draganom Marjanovićem otišao kod Dejana Milanovića, čuo sam kada mu je referirao da je zadatak izvšen. Milanović mu je rekao: ‘Odlično, ja ću to pokriti nekim papirom’”, ispričao je Slavuljica.
Na upit branioca Milana Romanića da li je spreman da se suoči sa Marjanovićem, svjedok je odgovorio potvrdno i da će to uraditi.
Unakrsno ispitivanje Slavuljice biće nastavljeno 28. januara.
