Dijana Markov je ispričala kako je 2. maja 1992. godine u njenu ulicu u Kovačićima došla vojska i da joj se učinilo da je “jugoslovenska”. Vojska Republike Srpske (VRS), kako je kazala, dolazi 20. maja i ona saznaje da je “Papić komandir”.Ime optuženog Papića, kojeg je prepoznala u sudnici, svjedokinja Markov je, kako je pojasnila, saznala od komšinice, a opisala ga je kao mršavog, visokog, sa šeširom i naoružanjem.Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti Veljka Papića da je, kao komandant bataljona Prve sarajevske brigade VRS-a, u periodu od 1992. do 1994. nečovječno postupao i maltretirao civile te primjenjivao mjere zastrašivanja i prisiljavao ih na prinudni rad. Prema optužnici, civile je u više navrata izlagao životnoj opasnosti.Svjedokinja je opisala da je u njenoj ulici bio i radni vod u kojem su bili momci s kojima je odrasla. Oni su, kako je rekla, nosili drva, čistili i kopali rovove, ali ne zna gdje.Markov je vidjela dvojicu vojnika koji su provodili uplakanog Zijada Hadžiselimovića. Ona je ušla u kuću, a ubrzo, kako je kazala, čula je pucanj i kasnije je vidjela da “čika Zijo leži na zemlji”.Svjedokinja je izjavila i da je čula za stradanje bračnog para Arslanagić i drugih komšija, te da je Fako Šabanović, koji je bio u radnom vodu, teško ozlijeđen od batina.Prisjetila se i da je jedne prilike čula dijete da vrišti iz kuće Šabanovića.“Tada sam znala da se nešto strašno dešava, ali sam samo mogla čuti (…) Jutro je osvanulo sablasno”, rekla je svjedokinja, dodavši da je kuća Šabanovića počela gorjeti, te da je naknadno saznala da su ukućani pobjegli.Odgovarajući na pitanja Odbrane i optuženog, svjedokinja je kazala da nju vojska nije maltretirala, te da nije vidjela optuženog u događajima o kojima je pričala.Dodala je da je “Papić naređivao i za sve se pitao”.Suđenje će se nastaviti 29. januara.
