Tri mjeseca udaran i sakrivan

Mehmed Bečić je pred Okružnim sudom u Bijeljini kazao da je u avgustu 1992. godine uhapšen na graničnom prelazu Rača, kada se sa privremenog rada u Srbiji vraćao kući.

On je rekao da je doveden u batkovljanski logor i, sa još trojicom zatočenika, pretučen već prvo veče, a da je fizičko maltretiranje nastavljeno naredna tri mjeseca.

“Bio sam u grupi koju su zvali ‘13 specijalaca’, a zašto su nas tako zvali, zaista ne znam”, naveo je Bečić.

On je dodao da su “specijalci” sklanjani i sakrivani kada bi neko dolazio da kontroliše stanje u logoru, te da je takav “status” imao sve dok ga nisu registrovali predstavnici “Crvenog krsta”. Fizička maltretiranja, kako je kazao, prestala su nakon registracije.

Svjedok je rekao da od udaraca i danas ima oštećenu kičmu i bubege, te oslabljen vid.

Bečić je kazao da je s njim istog dana u logor doveden Sead Habibović, koji je zbog povreda nanesenih udaranjem preminuo.

Za zlostavljanje zatočenika 1992. i 1993. godine u Sabirnom centru u Batkoviću, Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Đoku Pajića, Petra Dmitrovića, Đorđu Krstića i Ljubomira Mišića.

Svjedok Optužbe Zaim Kičim u sudnici je prepoznao optuženog Petra Dmitrovića, navodeći da je bio komandir logora kada je on doveden.

Kičim je izjavio da se dva ili tri puta sreo sa Dmitrovićem. Na pitanje Odbrane da li ga je Dmitrović zlostavljao ili je to neko učinio po njegovom nalogu, svjedok je odgovorio da nije.

Mehmed Bečić, takođe svjedok Optužbe, naveo je da nije svjedočio maltretiranju zatočenika, niti da zna ijednog od optuženih.

Tužilaštvo je ovog svjedoka podsjetilo da je u izjavi 2009. godine u detalje opisao događaje u kojima su stražari udarali zatočenike, te naveo da poznaje Đoku Pajića, svjedok je istakao da ne zna ko je to napisao, te da je moguće da je za Pajića čuo od nekog drugog.

Nastavak suđenja je zakazan za 1. februar.