Članak

Kožni šešir, dva pištolja i čizme

10. Novembra 2015.00:00
Na suđenju za zločine počinjene u sarajevskom naselju Grbavica, svjedokinja Kantonalnog tužilaštva je izjavila da je optuženi Veljko Papić prijetio njenom suprugu, te da je naredio da ga pretuku.

This post is also available in: English

Svjedokinja Emina Čolpa je kazala da je njen suprug Nedžad krajem ljeta 1992. godine priključen radnom vodu. Kako je navela, čovjek pod imenom Putnik je došao u njihov stan i rekao da je od “komandanta Papića dobio naređenje da dovede ljude u radni vod”.
“Suprug Nedžad mi je ispričao da je on bio prvi na Papićevoj listi da bude ubijen. Govorio mu je da neće otići s Grbavice dok ga ne ubije. Naredio je da ga ošišaju, obriju i pretuku. Također je s radnim vodom učestvovao u izvlačenju tijela”, izjavila je Čolpa.
Ona se kazala da njen suprug nije mogao odbiti Papićeva naređenja jer mu je rečeno da će mu biti ubijena porodica.
“Moj suprug je ubijen u januaru 1994. godine na Jevrejskom groblju… Tijelo sam našla u bolnici Kasindol”, kazala je Čolpa.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane, svjedokinja je rekla da nju i djecu Papić nikada nije fizički maltretirao i napadao.
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tereti Papića da je, kao komandant bataljona Prve sarajevske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), od 1992. do 1994. nečovječno postupao i maltretirao civile te primjenjivao mjere zastrašivanja i prisiljavao ih na prinudni rad. Prema optužnici, civile je u više navrata izlagao životnoj opasnosti.
Svjedok Edhem Karadžija je posvjedočio da je 1992. godine odveden u radni vod, te da je Gilmar Mitrović komandovao vodom.
“Tokom rata sam sretao Papića, bio je dosta upečatljiv… Nosio je kožni šešir, dva pištolja, čizme. Znao sam da je neki komandant na liniji na Kovačićima. On meni lično nije prijetio, ali smo imali strah od njega. Čuli smo da se svašta dešava. Izgledao je kao neki šerif. Radovali smo se kad smo čuli da je otišao”, ispričao je svjedok.
On je naveo da je svakodnevno bio izložen opasnosti i da su neki nestajali.
“Odbiti rad nismo smjeli. Uvijek su nam govorili da pazimo šta radimo da neko od naših kući ne bi zaplakao. Naknadu za rad nismo imali. Naknada nam je bila što smo živi”, dodao je Karadžija.
Suđenje će se nastaviti 8. decembra.

Emina Dizdarević Tahmiščija


This post is also available in: English