This post is also available in: English
Soko se prisjetio kako je 1993. godine, kada je bio zatočen na području Jablanice, pala granata kod restorana “Prenj”, gdje su zarobljenici ručali.
“Čim je prestalo granatiranje, vojnici Armije BiH i optuženi Tahirović su nas počeli udarati gdje su stigli, po leđima, bubrezima, po glavi… Tad sam zaradio ožiljak na glavi od udarca kundaka, boli me na svaku promjenu vremena”, ispričao je Soko.
Prema iskazu svjedoka, Tahirović je zarobljenike jedne prilike tjerao da kleče i uzvikuju “Allahu ekber!”.
Soko je kazao da se zarobljenicima Tahirović predstavio kao Deba. Na pitanje da li može u sudnici prepoznati optuženog, Soko je odgovorio da ne može “sto posto tvrditi da je isti čovjek”.
Tahirović, nekadašnji pripadnik Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” Armije BiH (ABiH), optužen je da je 1993. godine u Jablanici učestvovao u mučenjima, zlostavljanjima i ponižavanjima zatočenih civila i zarobljenika hrvatske nacionalnosti.
Drugi svjedok, Ivan Pavlović je rekao da su ga u septembru 1993. godine zarobili pripadnici ABiH, nakon čega je pritvoren na području Jablanice. Tokom zatočenja Pavlović je, kako je kazao, čuo za nadimak Deba.
“Bilo je predveče, a mi smo bili u restoranu… Tada su došli vojnici i rekli da kleknemo i stavimo ruke na pod, a glave su nam bile spuštene. Prišao mi je Deba i udario me čizmom posred lica, izbivši mi dva zuba. Još i danas osjećam bolove u vilici. Potom me je uhvatio za kosu i podigao mi glavu, i tada sam ga vidio. Nije udarao samo Deba, udarali su nas i ostali vojnici, čime su stigli – puškama, kundacima… Udarali su po licu, tijelu…”, izjavio je svjedok.
Pavlović u sudnici također nije mogao prepoznati optuženog.
Svjedokinja Terezija Bradić je ispričala kako je njenog brata Vinka Ljubasa u septembru 1993. iz njhovog stana u Jablanici odveo jedan vojnik ABiH.
Nakon nekoliko dana, kazala je Bradić, njen brat se vratio u stan, ali u pratnji dvojice vojnika. Ona je istaknula da je njen brat izgledao užasno, da je bio savijen do zemlje, uplašen, i da je jedva govorio, ali da joj je rekao da vojnicima dâ novac. Par dana kasnije, kako je kazala Bradić, brat je pušten i rekao je da je novac predao Debi.
Hrvoje Jurić je kazao da je s njim jednu večer u ćeliji u Muzeju “Bitka na Neretvi” u Jablanici bio zatvoren i Deba, kojeg pamti kao “prijatnog mladog momka”.
“Bio je fin, mlad momak, imao je dužu kosu. Pričao je s nama, govorio kako će ovo sve jednom proći. A da se zove Deba čuo sam od momaka s druge strane, od stražara”, rekao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 8. oktobar.
