Članak

S “Mićama” počela nestajanja

3. Septembra 2015.00:00
Na suđenju za zločine počinjene u Tesliću, svjedok Tužilaštva je ispričao kako je obezbjeđivao raskrsnicu na Borju u noći kada je izvršena “egzekucija”.

This post is also available in: English

Zoran Jorgić je kazao da je bio mobilisan u četu u mjestu Đulići (općina Teslić), te da mu je nadređeni bio optuženi Dragan Marjanović. Kako je naveo, u šestom mjesecu 1992. u kasarnu u Đuliće su došli pripadnici “Mića”, kojima je komandovao Ranko Šljuka.

“Tu našu postojeću četu su podijelili na izvađačku i četu Vojne policije. Ja sam bio u četi Vojne policije. Tada se dešavaju promjene u pogledu discipline (…) Bilo je postrojavanja, šamaranja”, prisjetio se Jorgić.

S dolaskom ovih ljudi, kako je dodao, došlo je do nestajanja osoba nesrpske nacionalnosti i do pljačkanja.

On je rekao da nikoga od “Mića” nije poznavao odranije, ali da misli da ih je bilo osam.

“Bili su bolje obučeni od nas, imali su naramenicu na lijevom ramenu s natpisom ‘Miće’”, naveo je svjedok i dodao da prije njihovog dolaska u Teslić nije bilo borbenih dejstava.

On je pojasnio da je po naređenju Ranka Šljuke četa Vojne policije išla u akcije razoružavanja u sela Studenci-Slatina, Stenjak i Rankovići. On je ispričao da su “Miće” u selu Stenjci maltretirale ljude, a da su neki civili iz sela Rankovići odvedeni u zatvor u Pribiniću, inače namijenjen za vojnike.

“‘Miće’ su to radile. To su ovi ljudi tu. Bio je Dević”, kazao je svjedok.

Na pitanje Tužilaštva, on je precizirao da je tu bio i Zoran Šljuka i Saša Gavranović, da Darija Slavuljicu ne zna, a da je čuo za Dragomira Kezunovića.

On je pojasnio kako je za imena “Mića” čuo kada su uhapšeni, a na pitanje Odbrana odgovorio je da ne može tvrditi da su svi ljudi iz sudnice učestvovali u napadima na sela.

Jorgić je svjedočio na suđenju Draganu Marjanoviću, Saši Gavranoviću, Vitomiru Deviću, Zoranu Šljuki, Dragomiru Kezunoviću i Dariju Slavuljici, optuženima da su 28 civila, koji su bili zatvoreni u policiji u Tesliću i obližnjem zatvoru Pribinić, u noći između 17. i 18. juna 1992. godine odveli na planinu Borje i ubili ih.

Prema optužnici, Marjanović je bio komandir Prvog voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda, te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Jorgić je rekao da je jedne večeri bio ispred Stanice policije u Tesliću, po naredbi Ranka Šljuke. On je naveo da je otišao za Draganom Marjanovićem i izvjesnim Branom Jelićem, a ispred objekta je vidio nekoliko pripadnika “Mića”.

“Kamion je bio parkiran pred policijom. Čula se galama, utovar ljudi. Ja nisam nikoga vidio jer sam bio ispred haube. (…) Nakon sat vremena smo krenuli, crveni kombi, ‘golf’, kamion, ‘jetta’. Mislim da sam bio u ‘golfu’ ili ‘jetti’, zadnji u koloni”, naveo je Jorgić.

On je dodao da se kolona kretala prema Pribiniću i Borju, i da je njemu naređeno da izađe na jednoj raskrsnici i obezbjeđuje je. Nedaleko od njega, kako je naveo, bio je drugi policajac, a ostala vozila su produžila.

“Čulo se: ‘Izlazi!’ Potom se čula pucnjava, kao neko šenlučenje. (…) Ja sam bio do ujutro tu, a druga vozila se nisu kretala”, kazao je svjedok i dodao da je pretpostavljao šta se desilo.

On je potom rekao da se ipak jedno vozilo – “jetta” – udaljilo s lica mjesta i da je u njega ušao čovjek sa šatorskim krilom. Nije se mogao precizno izjasniti da li je prije toga ili kasnije čuo pucnjavu.

Svjedok je ponovo promijenio iskaz, tvrdeći da je to bilo prije pucnjave. Jorgić je naveo da se “jetta” kasnije vratila na Borje i da je u njoj prepoznao Marjanovića i Gorana Dolića. Tužilaštvo je prigovorilo na koliziju u odgovorima ovog svjedoka, a Vijeće konstatovalo da su oni tu da donesu zaključak.

Sutradan je saznao, kako je kazao, za egzekuciju na Borju, kada im je rečeno da se o tome ne smije pričati ni porodici.

Na ovom ročištu iskaz je dala i Zumreta Botić, koja je izjavila da joj je iz sela Gomjenica odveden brat Ibrahim Botić. Taj dan u selu je raciju vršila vojna i civilna policija, ali ona ne zna ko je odveo njenog brata, koji je ekshumiran 1999. na lokalitetu Bebe.

Treći svjedok na ovom ročištu, Rahima Rašić je potvrdila da joj je iz sela Bardaci odveden sin Alija, čije tijelo je također pronašla u masovnoj grobnici 1999. godine.

Suđenje se nastavlja 10. septembra.

Džana Brkanić


This post is also available in: English