Alibi za optuženog Šarića

Svjedok Anto Matković je rekao da je od juna 1992. godine bio sa Šarićem u istoj jedinici, koja je bila smještena u lijevom dijelu zgrade Osnovne škole u Tetovu (općina Zenica).

“Tada nismo svi imali uniforme, bili smo šareni, od civila do maskirnih uniformi. Komandant Šarić je imao maskirnu uniformu”, prisjetio se Matković.

“Šarić je 16. juna 1992. godine bio van kasarne. Tačno se sjećam tog datuma jer smo se kasnije često prisjećali da smo tada, dok su se neki samo šetali gradom u novim uniformama, mi otišli na ratni zadatak na Šešićku planinu. Taj dan sam i ja bio sa Šarićem jer smo obavili izviđanje, da vidimo gdje će biti smještena jedinica, a sutradan je jedinica upućena gore i ostali smo petnaestak dana”, izjavio je Matković.

On je dodao da mu nije poznato da je Šarić učestvovao u maltretiranju porodice Božić, da ne poznaje te ljude, te da ni kasnije nikada nije čuo nešto tako o Šariću.

Jasmin Šarić je optužen skupa sa Seđadom Đerahovićem da su, kao pripadnici Armije BiH (ABiH), 16. juna 1992. godine u mjestu Bukovica (općina Zenica) učestvovali u fizičkom zlostavljanju Anđelka Božića i njegovih sinova Nedeljka i Veseljka. Anđelko Božić je podlegao od primljenih udaraca, a njegovi sinovi su zadobili teške povrede.

Drugi svjedok, Zijad Kulović, koji je u junu 1992. godine bio Šarićev zamjenik, kazao je da je 19. juna proglašeno ratno stanje, a da je nekoliko dana ranije jedinica otišla na Šešićku planinu.

Kulović je rekao da 16. juna 1992. nije bio u štabu u Tetovu, ali da je čuo glasine da se nešto desilo, nakon čega je u sjedištu jedinice to provjerio s dežurnim oficirom, koji mu je kazao “da nije bilo ničega”.

Svjedok je dodao da je puno vremena proveo sa Šarićem, za kojeg smatra da je “pravi oficir koji insistira na disciplini”.

“On nije tip koji mlati”, rekao je Kulović.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. septembar.