Puštanje nakon informativnog razgovora

Srećko Manojlović, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), prisjetio se da je početkom rata bio smješten u bijeljinskoj kasarni, gdje su mu se za pomoć obratili roditelji Mustafe Salkovića nakon njegovog hapšenja.

“Bio sam veoma iznenađen kada su mi rekli da je Mustafić odveden i tražili su od mene da im pomognem. Odmah sam nazvao Dragana i on mi je rekao da je bio u ekipi koja ga je odvela, ali da ga je nakon informativnog razgovora pustio da ide kući. To sam i rekao Mustafinim roditeljima”, kazao je Manojlović.

On je naveo da je nekoliko dana nakon ovog događaja prekomandovan u Lopare, tako da više nije mogao znati šta se dešavalo sa Salkovićem.

Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Dragana Čobića da je, kao pripadnik Interventnog voda Stanice milicije Bijeljina, sa još četiri nepoznate osobe 11. septembra 1992. godine priveo Mustafu Salkovića i Faruka Bilalića, nakon čega su ih odvezli u nepoznatom pravcu i ubili.

Dragoljub Lazić, drugi svjedok Okružnog tužilaštva, kazao je da je 1992. radio kao kriminalistički inspektor u bijeljinskoj policiji. Naveo je da su mu se dan ili dva nakon privođenja Salkovića njegovi roditelji obratili za pomoć, na šta im je odgovorio da nema informacija i da im ne može išta više reći o tome.

Na pitanje Odbrane kakvo je stanje tokom 1992. godine vladalo u stanici milicije u Bijeljini, Lazić je istakao da se odjednom pojavio veliki broj nekih novih osoba, među kojima su, između ostalih, bili i pripadnici Arkanove garde.

On je naveo da se nije jasno znalo ko, kada, gdje i kakvu nadležnost ima, te da se nisu smjeli mnogo raspitivati o određenim dešavanjima.

Nastavak suđenja je zakazan za 19. juni.