Priče o Bajićevoj grupi
This post is also available in: English
Svjedok Ratko Marčetić je rekao da nema neposrednih saznanja o ubistvu Ibrahima Draganovića i Ibrahima Kumalića, ali da je o počiniocima čuo dok je boravio u Pudinom Hanu.
“Tog dana, ispred kuće Hase Draganovića vidio sam dva leša, ali taj dan nisam Lukića vidio. Vidio sam ženu kako plače i ubrzo je policija došla i preuzela slučaj. I ja sam prisustvovao njihovoj sahrani”, kazao je Marčetić pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Lukić, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za ubistva, maltretiranja i druge zločine počinjene 1992. na području Ključa.
On je prvobitno bio optužen sa Predragom Bajićem i još četvoricom optuženih, koji su osuđeni na kazne od pet do 13 godina zatvora. Postupak protiv Lukića razdvojen je zbog lošeg zdravstvenog stanja optuženog.
Na ročištu je nalaz i mišljenje iznio sudski vještak Miroslav Rakočević, koji je zaključio da je Ibrahim Kumalić umro nasilnom smrću. Vještak je na kostima konstatovao višestruke prostrelne rane nanesene vatrenim oružjem.
Ibrahim Draganović, prema nalazu vještaka, također je umro nasilnom smrću, najvjerovatnije upotrebom vatrenog oružja, mada na njegovim kostima nisu pronađena oštećenja.
“To, međutim, ne isključuje mogućnost da su zrna metaka prošla kroz meka tkiva i usmrtila Draganovića. Pošto tkiva nisu očuvana, pretpostavljam da je usmrćen na isti način kao i Kumalić”, kazao je vještak Rakočević.
Nastavak suđenja zakazan je za 27. maj.
