This post is also available in: English
Kantonalno tužilaštvo u završnoj riječi je kazalo da Dautović treba biti proglašen krivim, dok je braniteljica Tatjana Savić rekla da su “optužbe paušalne” i da optuženi treba biti oslobođen krivice.
“Svjedoci su kazali da nisu poznavali optuženog. Niko od njih na fotografijama tokom istrage ga nije prepoznao. Ono što su oni znali jeste da im je rečeno da idu na istezanje kod Sakiba Dautovića, a niko od njih nije znao ni ko je on ni kako izgleda”, kazala je Savić.
Dautović je optužen da je u junu 1994. u Domu zdravlja u Velikoj Kladuši učestvovao u fizičkom zlostavljanju civila, koje je s drugim pripadnicima Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB) priveo iz logora Drmaljevo.
Prema optužnici, Dautović je, kao vođa interventne grupe za obezbjeđenje objekata i lica Ministarstva odbrane i Vojne policije NO-a APZB-a, u augustu 1992. godine učestvovao u odvođenju 15 logoraša iz Drmaljeva, među kojima je bio i Rasim Erdić, koji je podlegao usljed zlostavljanja.
Prvostepenom presudom je Dautović bio osuđen na šest i po godina zatvora, ali je Vrhovni sud Federacije BiH tu presudu ukinuo i postupak vratio na ponovno suđenje.
Prije iznošenja završnih riječi, optuženi Dautović je svjedočio u svoju korist kazavši da nije privodio zarobljenike iz Drmaljeva u ljeto 1992. godine, jer je bio na drugom zadatku sa svojim vodom.
“Linije su padale tih dana. Dobio sam dva sata slobodno i krenuo kući da svoje pripremim za eventualni odlazak iz Velike Kladuše. U prolasku kući vidio sam kako se grupa ljudi okupila i prišao sam da pitam šta je bilo. Rekli su da je jednom od zarobljenika pozlilo. Pitao sam jesu li zvali Hitnu, a kada su rekli da nisu, ‘motorolom’ sam obavijestio svoje. Sačekao sam da dođu i kada su ga odvezli, ja sam otišao kući”, ispričao je Dautović.
Dodao je da je narednog dana na radiju čuo da je jedan od zarobljenika iz Drmeljeva preminuo.
Na ovom ročištu u korist Dautovićeve Odbrane je iskaz dao i zaštićeni svjedok L.S., koji je u to vrijeme bio pripadnik NO-a APZB-a. Ispričao je da je jednog dana u dvorištu ugledao grupu ljudi za koje su mu rekli da su iz Drmeljeva dovedeni u dispanzer na ispitivanje.
“Među njima je bilo puno poznatih lica, uglavnom uglednih građana Velike Kladuše. Kasnije, kada sam se vratio iz prostorija, u podrumu čuli su se čudno glasovi. Nije to bila priča ni svađa, već plač i jauci. Tada sam shvatio šta se dešava. Sišao sam i počeo galamiti. Oni koji su te ljude maltretirali razbježali su se kada su čuli da ja dolazim. Prostorija u kojoj su bili bila je mračna i neuslovna. Bili su prestrašeni ,neki i uplakani i izudarani”, prisjetio se L.S.
Svjedok je rekao kako te noći nije vidio optuženog Dautovića, ali kako je čuo da je on bio u grupi koja je nekada tukla zarobljenike.
“Lično ga nisam nikada vidio da bilo koga maltretira ili udara”, kazao je ovaj svjedok.
