Presuda Sadikoviću 23. marta

Tužilaštvo je u završnoj riječi posebno istaklo iskaz zaštićenog svjedoka A kao izuzetno bitan, jer se radi o neposrednom očevicu događaja.

Kako je podsjetila tužiteljica Nives Kanevčev, svjedok A je ispričao da se krajem maja 1992. godine, prilikom napada na selo Kasatići (općina Hadžići), sa još jednom osobom krio u novoj kući i da je vidio optuženog kako silazi u podrum njegove stare kuće, izvodi Dejana, Joku, Acu i Srđana Miloševića, koje je usmrtio rafalnom paljbom.

Ovaj svjedok je, prema riječima tužiteljice, na glavnom pretresu prepoznao Azemina Sadikovića kao izvršioca.

Tužiteljica Nives Kanevčev je objasnila da je nekoliko svjedoka dalo iskaze kako su za ubistva Miloševića čuli od svjedoka A.

Sadiković je optužen da je, kao pripadnik Oružanih snaga Republike BiH, u maju 1992. u selu Kasatići ubio četiri civila srpske nacionalnosti.

Odbrana optuženog Sadikovića je rekla kako za počinjeni zločin “neće odgovarati stvarni počinioci koji su pokušali spriječiti da se istina sazna”, te da tvrdnje Tužilaštva predstavljaju najmanje razumnu verziju kako se taj događaj mogao desiti.

Branilac Midhat Kočo je kazao da njegov branjenik nije počinio to djelo i da je Tužilaštvo trebalo dokazati svaki element van razumne sumnje, te da se temeljni dokaz Tužilaštva zasniva isključivo na svjedoku A.

“Svjedok je sam svoj iskaz diskvalifikovao. U TV intervjuu kaže da nije vidio Azemina Sadikovića, jer je bio okrenut leđima”, rekao je Kočo ukazujući na razlike između iskaza svjedoka A i intervjua koji je dao.

Iskaz Fadila Čovića je, prema Odbrani, potvrdio da je optuženi bio pripadnik rezervnog sastava policije i da je bio policajac cijeli rat.

Odbrana je ukazala da je nekoliko svjedoka došlo do saznanja da je Miloševiće ubio izvjesni Izet Hujić Maca, istaknuvši relevantnost tih iskaza.

Izricanje presude zakazano je za 23. mart.