Članak

Udarao čim je stigao

11. Marta 2015.00:00
U nastavku suđenja za zločine počinjene u logoru Batković, svjedok Državnog tužilaštva izjavio je da ga je u više navrata tukao optuženi Gligor Begović.

This post is also available in: English

Mirsad Buljugić je kazao da je u ljeto 1992. zatvoren u Batković zajedno s prvom grupom od 100 do 150 ljudi. Prema njegovom svjedočenju, prvi ili drugi dan u logor je došao stražar, koji se predstavio kao Gligor iz Goražda.
“Bio je nizak i češljao se na stranu, srednje građe”, izjavio je Buljugić i identifikovao optuženog Gligora Begovića u sudnici.
On je naveo da je Begovićevo prezime saznao u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Sa optuženim je svjedok, kako je rekao, imao mnogo loših susreta.
“Udarao je čim stigne, nogom, kundakom. (…) Govorio je: ‘Moje su sve poklali u Goraždu, sad ću ja vas’”, prisjetio se Buljugić.
On je kazao da je Begović vrlo često udarao i druge, kao i da je dvojicu zatvorenika s nadimcima Špajzer i Pike tjerao da tuku ostale, zbog čega su imali povlašteni položaj.
Špajzer ga je, kako je naveo svjedok, po naredbi optuženog udario sjekirom u leđa. Zbog toga je po izlasku iz logora operisan i odstranjen mu je desni mišić.
“Begović je tukao Mesara, Zlatara i Bricu dok su mogli hodati, ali i kad nisu, kad su bili u nepokretnom stanju”, rekao je svjedok.
Begović je optužen da je u ljeto 1992. godine premlaćivao zarobljenike u Batkoviću i tjerao dvije osobe na seksualne odnose.
Svjedok je kazao da je gledao kako optuženi tuče i maloljetno dijete koje je tražilo hljeba. Prema njegovom iskazu, Begović je vozio bicikl jednom rukom, a drugom udarao palicom dječaka koga je tjerao da trči.
Na pitanje Tužilaštva zašto je 2008. SIPA-i rekao da se taj događaj desio njemu, svjedok je objasnio da je oboje tačno, jer se slično i njemu desilo.
Nakon približno sedam mjeseci boravka u Batkoviću, Buljugić se, kako je naveo, zbog loših higijenskih uslova i prljavštine “ošugao”, a kada je izašao, imao je svega 45 kilograma.
Suđenje se nastavlja 25. marta.

Džana Brkanić


This post is also available in: English