Mučenje i ubistvo žene u Velikom Radiću

Svjedok Veselko Đukić je rekao da je bio prisutan kada su u ljeto 1992. – kada je on imao 15 godina – pripadnice “Fronta žena” Vojske Republike Srpske (VRS) mučile zarobljenu bolničarku Karmen Kremenčić na području Velikog Radića (općina Bosanska Krupa).

“Nakon što su je pripadnici VRS-a zarobili, predali su je pripadnicama ‘Fronta žena’, koje je predvodila kapetan Rada. Njih desetak predvođene Radom – među kojima i Kuburić i Banjac – odvele su je u jednu dolinu i počele tući i maltretirati. Tjerale su je da jede životinjski izmet, da pjeva srpske pjesme, da kopa sebi grobno mjesto. Bila je gola k'o od majke rođena. Bora Kuburić joj je zarezala uho i počela je jako krvariti, dok joj je Radmila odrezala kosu”, prisjetio se Đukić.

Dodao je da je zlostavljanje trajalo oko pola sata, nakon čega je došao izvjesni Milan Mitrović i odveo je ka drugoj dolini.

“Ja sam kao dijete bio znatiželjan i krenuo sam da vidim šta će se desiti. Zatražio je od nje opet da sebi kopa grob, ali ona je bila iscrpljena i izmučena i nije imala snage. Onda je uzeo pištolj i ispucao četiri ili pet metaka u nju”, kazao je Đukić.

Bora Kuburić i Radmila Banjac su optužene da su mučile i nečovječno postupale prema bolničarki Ključko-sanske čete ABiH Karmen Kremenčić, koju su u junu 1992. na području Radića (općina Bosanska Krupa) zarobili pripadnici VRS-a.

Prema optužnici, zarobljena ranjena bolničarka predata je pripadnicama “Fronta žena” pri Petrovačkoj brigadi VRS-a, u čijem sastavu su bile optužene. One su je, kako se navodi, udarale štapovima, Banjac joj je urezala krst na leđima, a Kuburić razrezala donji dio uha, da bi je na kraju usmrtio mlađi maloljetnik Veselko Đukić.

Đukić je tokom svjedočenja negirao da je on ubio zarobljenicu.

“Nakon što ju je Mitrović ubio, okrenuo se i ugledao me i pitao šta radim. Kasnije je svima rekao: ‘Đukić je riješio problem.’ Tada nisam razmišljao o težini tih riječi, bio sam dijete, ali evo šta je sad ispalo”, kazao je Đukić.

Na ovom ročištu u korist Kantonalnog tužilaštva je svjedočio i Marinko Kerkez, bivši pripadnik inženjerije pri Petrovačkoj brigadi VRS-a, koji se prisjetio kako je jednog dana ispred škole u Velikom Radiću vidio zarobljenu pripadnicu ABiH.

“Mislio sam da je onda ona otišla u razmjenu, ali drugi dan nedaleko od škole vidio sam gužvu. Pripadnice ‘Fronta žena’ napravile su krug u kojem je bila ona i igrale su zaloga. Na kraju je ona ostala gola i počelo je maltretiranje. Tukli su je lopatama, štapovima, između nogu su joj stavljali trnje, a u svemu je prednjačila kapetan Rada. Optužene Kuburić i Banjac bile su u tom krugu. Bora joj je zarezala uho, a Rada odsjekla kosu i urezala krst na leđima”, ispričao je Kerkez.

Nakon mučenja, prema Kerkezu, zarobljenicu su pripadnice “Fronta žena” odvele u drugu dolinu, a s njima je bio i Veselko Đukić.

“Opet su je tjerali da sebi kopa grob. Kako je bila iscprljena i nije mogla, Veselko je završio i iskopao rupu, nakon čega je Veselko uzeo pušku i ispucao u nju. Jedan stariji čovjek i ja išli smo da vidimo šta će sa njom biti. Vidjeli smo da je mrtva, stavio sam joj kesu na glavu i zakopali smo je. Pošto sam vidio da su joj prilikom tuče strgali zlatni lančić, nakon dva dana vratio sam se na to mjesto i uzeo taj zlatni lančić. Želio sam ga sačuvati i znao sam da će jednom sve izaći na vidjelo i imao sam namjeru taj lančić dati njenim roditeljima”, rekao je svjedok Kerkez.

Tokom unakrsnog ispitivanja, branioci optuženih upitali su Kerkeza zašto nije pokušao spriječiti maltretiranje zarobljenice, na šta je svjedok odgovorio da je kapetan Rada bila “zloglasna, opasna žena”.

Svjedokinja Ljilja Mrđa, bivša pripadnica “Fronta žena” VRS-a, također je svjedočila na ovom ročištu, kazavši da je od drugih čula za zarobljavanje i maltretiranje jedne ratne zarobljenice, ali da to nije lično vidjela.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. februar.