Ljudski jauk

Svjedok Sead Zejnić je pred Okružnim sudom u Banjaluci ispričao da je do septembra 1993. godine živio u naselju Vrbanja, te da je poznavao Sabahudina Ramića, koji mu je bio komšija.

Na dan ubistva, svjedok je, kako je kazao, bio u potkrovlju svoje kuće, gdje je igrao šah sa komšijom.

“Čula se galama s puta i izišli smo pred kuću. Vidio sam Tarandžića na mostu i jednog policajca ispred mene na par metara. Slobodan mu je rekao: ‘Pucaj!’, i pomislio sam da ganjaju neku životinju. Policajac je ispred mene ispucao rafal iz automatske puške u pravcu potoka i onda se začuo ljudski jauk”, ispričao je svjedok.

Svjedok je kazao da je zajedno sa komšijom otrčao prema potoku. Komšija Alija Šabanović, kako je rekao svjedok, također je dotrčao do potoka i podigao tijelo ranjenog Ramića.

“Kad smo došli do njega, već je bio u besvjesnom stanju. Alija je pokušavao da mu izvuče jezik, da se ne uguši. Tada je Slobodan kazao da ga iznesemo ispred”, pojasnio je Zejnić.

Na policajcima koji su bili tu, rekao je svjedok, nije vidio povrede. 

Tarandžić i Zec, bivši pripadnici Policijske stanice Mejdan u Banjaluci, kako stoji u optužnici, 22. jula 1993. godine su zaustavili civila Sabahudina Ramića. Kad su ga htjeli legitimisati, kako stoji u optužnici, Ramić je odbio pokazati dokumente i optuženi su mu stavili lisice na ruke, nakon čega je oštećeni pobjegao u obližnji potok Drenovača.

Tarandžić je zatim, kako smatra Okružno tužilaštvo, kazao Zecu da puca u Ramića, što je on učinio i ranio Ramića, koji je preminuo tog dana u Kliničko-medicinskom centru Banjaluka.

Drugi svjedok Okružnog tužilaštva u Banjaluci bio je Slobodan Šurlan. On je ispričao da je tokom rata bio u rezervnom sastavu policije, te da je zajedno sa kolegom Momirom Berakom bio upućen na obezbjeđenje uviđaja kada se desilo ranjavanje u Vrbanji. 

“Stajao sam 30-ak metara od mjesta gdje se desilo ranjavanje i vidio da je bilo numerisano nekoliko čahura. Tada sam vidio i Tarandžića. Tu nije bilo Zeca”, rekao je Šurlan.

Na pitanje tužiteljice Sanje Guzine, da li je na Tarandžiću vidio povrede, svjedok je odgovorio da nije. Dodao je da se slabo sjeća događaja jer mu ništa nije značio.

Treći svjedok Momir Berak, koji je također bio u rezervnom sastavu policije, kazao je da se slabo sjeća ovog događaja jer se trudio da to zaboravi, ali i zbog toga jer su on i Šurlan bili pijani kada su otišli da obezbjeđuju uviđaj. 

Na ovom suđenju je nalaz i mišljenje iznio sudski vještak Milan Srdić. On je na osnovu medicinske dokumentacije utvrdio da je Ramić zadobio prostrjelnu ranu desnog koljena, te da su mu tom prilikom pokidane krvne žile, zbog čega je iskrvario.

Na pitanje Odbrane da li je smrt nastupila zbog greške ljekara, Srdić je odgovorio da Ramiću nije bilo spasa s obzirom u kakvom stanju je dovezen. 

Nastavak suđenja zakazan je za 26. novembar.