Korektan odnos u Batkoviću

On je rekao da je, dok je radio na njivi u okolini Janje, 15. juna 1994. priveden na informativni razgovor u školu u Hasama. U učionici je, kako je naveo, ispitivan i udaran, a potom je odveden u Lopare.

“U Batković sam doveden iz Lopara nekada u oktobru 1994. godine. Kada sam ja došao, logor je bio skoro prazan, bilo je nekih četiri do pet zarobljenika. U Batkoviću je u to vrijeme bila smjena kompletnog kadra. Komandir zatvora i njegov zamjenik su bili veoma ljubazni prema nama”, kazao je Skokić.

On je precizirao da je u logor doveden u grupi od 500 zarobljenika, a ubrzo nakon toga stigla je još jedna grupa od 500 ljudi, uglavnom mještana Janje kod Bijeljine.

Prema njegovom iskazu, zatočenici su puštani da odu u grad ili kući.

“Čak su se ljudi javljali dobrovoljno da idu na rad”, naveo je Skokić, koji je razmijenjen pred novu godinu.

Za zločine počinjene nad civilima, ranjenicima i ratnim zarobljenicima od 1992. do 1994. u logoru Batković, Okružno tužilaštvo u Bijeljini tereti Đoku Pajića, Petra Dimitrovića, Đorđa Krstića i Ljubomira Mišića.

Prema optužnici, Dmitrović je bio upravnik logora do januara 1993, kada je ovu dužnost preuzeo Pajić i obavljao je do juna 1994. godine. Krstića optužnica tereti kao zamjenika upravnika logora, a Mišića kao vođu straže.

Na suđenju je svjedočio i Jusuf Skokić, koji je u Batković takođe doveden 1994. godine. On je kazao da nije maltretiran tokom boravka u logoru.

Nijedan od dvojice svjedoka nije prepoznao nikoga od optuženih.

Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 11. septembar.