Nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu, hiljade stanovnika – većinom žena, djece i staraca – okupilo se u bazi UNPROFOR-a tražeći pomoć, dok je grupa muškaraca, idući preko šume, pokušala prijeći na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).
U danima nakon zauzimanja Srebrenice muškarci koji su izdvojeni u Potočarima ili uhvaćeni dok su pokušavali napustiti ovo područje, zatočeni su i pogubljeni.
Presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) i Suda BiH utvrđeno je da je u julu 1995. ubijeno više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka, a žene i djeca, njih oko 25.000, transportovani su na teritoriju koja je bila pod kontrolom ABiH.
Za ove zločine je Haški tribunal do sada pravosnažno osudio sedam osoba, na ukupno 118 godina zatvora. Najveću kaznu izrekao je Radislavu Krstiću, bivšem zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a, osudivši ga na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida.
Obrazlažući presudu Krstiću, Vijeće je kazalo da su se masovne egzekucije uglavnom odvijale prema utvrđenom obrascu, na način da su zarobljenici prvo dovođeni u prazne objekte, iz kojih su kasnije vođeni na mjesta pogubljenja.
“Kada bi stigli na mjesta egzekucije, ljude su u malim grupama skidali s kamiona, postrojavali ih i strijeljali. One koji su preživjeli prve rafale iz vatrenog oružja ubijali bi pojedinačnim hicem, no katkada ih se prethodno ostavljalo da neko vrijeme pate. Odmah poslije, a ponekad i tokom pogubljenja, stizala bi mehanizacija za iskop i tijela bi se pokopavala”, navodi se u presudi.
Većina mjesta na kojima su ubijani srebrenički muškarci bila je u zoni odgovornosti Zvorničke brigade. Dragan Obrenović, bivši načelnik štaba i zamjenik komandanta ove brigade, osuđen je na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu.
Vijeće Haškog tribunala zaključilo je da je Obrenović znao da pripadnici Zvorničke brigade učestvuju u organizovanju ubijanja i u pokopavanju pogubljenih zarobljenika.
“Kriv sam i za ono što nisam učinio, što nisam pokušao zaštititi te zarobljenike, bez obzira na privremenost moje tadašnje funkcije. Iznova postavljam ponovo sebi pitanje šta sam mogao da učinim a šta nisam učinio. Hiljade nevinih žrtava je stradalo. Ostali su grobovi, izbjeglice, sve razoreno i nesreća opšta. Dio odgovornosti za to snosim i ja”, izjavio je Obrenović pred Sudom u Haagu.
Priznanje i pomirenje
Za zločine u Srebrenici, Sud BiH je do sada pravosnažno osudio 23 osobe, na ukupno 450 godina zatvora. Pred ovim sudom je na 30 godina zatvora osuđen i Milorad Trbić, nekadašnji načelnik za bezbjednost Zvorničke brigade. On je ujedno i prva osoba koja je pravosnažno osuđena za genocid.
“Trbić je po prijekom postupku pogubio desetine muškaraca, da bi zastrašio, obuzdao i kontrolisao ostale zarobljenike. On je svjesno i hotimično omogućio koordinaciju organizovanih likvidacija”, navodi se u presudi Trbiću.
Najveću kaznu Sud BiH je izrekao Francu Kosu, bivšem pripadniku Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba VRS-a, osudivši ga na 35 godina zatvora zbog strijeljanja Srebreničana 16. jula 1995. na Vojnoj ekonomiji Branjevo. Zajedno s Kosom su za ovaj zločin osuđeni Stanko Kojić, Vlastimir Golijan i Zoran Goronja, na ukupno 77 godina zatvora.
Sud BiH je najniže kazne za zločin u Srebrenici izrekao Milivoju Ćirkoviću i Zoranu Kušiću, bivšim pripadnicima Centra za obuku na Jahorini Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), osudivši ih nakon priznanja krivice na po pet godina zatvora.
Obrazlažući visinu kazne koja je izrečena Kušiću, Sudsko vijeće je pojasnilo da je posebno cijenilo činjenicu da se Kušić “priznavanjem krivice suočio s posljedicama onoga što je uradio”.
“Ovo priznanje krivice doprinosi kako utvrđivanju istine, tako i pomirenju na ovim prostorima, u šta Vijeće vjeruje, a što je bitno uticalo na donošenje odluke o tome koju težinu treba dati potvrdnom izjašnjavanju o krivici”, navodi se u obrazloženju te presude.
Pre
