This post is also available in: English
Svjedokinja S-3 je kazala da je 1992. živjela na području Višegrada sa suprugom i trogodišnjom kćerkom, te da su jednog dana odvedeni na ispitivanje u policiju.
“Muža su uveli, a meni rekli da sjedim (…) Kasnije su mi rekli da idem kući s djetetom, a muž se nikad nije vratio”, ispričala je S-3.
Nakon petnaestak dana, kako je dodala, vojska je počela paliti selo, a nju i dijete odveli su u dom za nezbrinutu djecu, gdje se krila oko mjesec dana. Nakon toga, kako je kazala, odvedena je u kasarnu “Uzamnica”, dok je njena kćerka ostala u domu.
S-3 je navela da je smještena u hangar s muškarcima, i da su nakon nekoliko dana tu dovedene i druge žene, s kojima je kasnije odvojena u posebnu prostoriju.
Ona je rekla da su stražari Mićo i Goran izvodili nju i logorašicu Senu izvan hangara.
“Mene su izvodili sa Šabanom i Ademom, da nas siluju na livadi. Stid te da te svako gleda. Bilo je vojske koja je gledala. Smijali su se”, prisjetila se S-3.
Svjedokinja je dodala da je nju silovao Šaban, a da su istovremeno u neposrednoj blizini silovali i Senu.
Stražar Goran, kazala je S-3, bio je mlad i crn, te je u sudnici pokazala na optuženog Gorana Popovića, kazavši da liči na njega.
Tužilaštvo BiH tereti Gorana Popovića da je, kao stražar u logoru “Uzamnica”, učestvovao u zlostavljanju, premlaćivanju i mučenju, te seksualnom zlostavljanju muškaraca i žena.
S-3 je rekla da su iz logora “Uzamnica” vođeni na radove, te da je hrana bila loša. Dodala je da ih je stražar Goran tjerao da jedu svinjetinu.
U septembru 1994. godine S-3 je razmijenjena, a nakon toga pronašla je svoju kćerku u Srbiji.
Na pitanje advokata Miloša Perića, zaštićena svjedokinja je kazala da je više puta davala izjave, ali da se ne sjeća kome i kada. Perić je zatražio odlaganje unakrsnog ispitivanja, zbog sumnje da mu nisu dostavljene sve izjave ove svjedokinje.
Suđenje će se nastaviti 27. augusta.
