Prijetnje petogodišnjem djetetu

Maličbegović je rekao da je bio ranjen na početku sukoba između Armije BiH (ABiH) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 1993. godine, pa je sa ostalim ranjenicima smješten u školu u Žepču. On je kazao da su ranjenici u toj školi bili izloženi psihičkom, a ponekad i fizičkom zlostavljanju.

“Ranjenici Nezim Grabus i Nermin Purak su bili priključeni na infuziju. Ušli su Perica i Veljko Adžić, koje sam poznavao od ranije. Vikali su i istjerali nas ispred učionice, gdje smo posjedali na klupe. Perica je pištoljem razlupao Grabusovu bocu infuzije. Kroz zatvorena vrata smo čuli priču, a potom i nekoliko pucnjeva. Onda se otvaraju vrata i izlazi Perica Adžić i meni prislanja vruću cijev pištolja na čelo. Onda je pištolj stavio na čelo djetetu koje je imalo oko pet godina i tu je bilo smješteno sa ranjenom majkom”, prisjetio se svjedok.

Prema iskazu svjedoka Maličbegovića, Veljko Adžić mu je zatim kazao da će doći po njega poslijepodne i “odvesti pod Bosnu ako ne bude imao pet hiljada maraka”.

“Pod Bosnu je značilo da će me ubiti i baciti u rijeku. Taj Veljko je mislio da ja imam novca jer je moja porodica imala elementaru u kojoj su radila njegova braća, pa i on ponekad. Kada smo ušli u učionicu Purak i Grabus su bili u šoku. Purak je imao prostrijelnu ranu na vratu. Taj dan je Veljko poginuo na liniji, pa nije došao po mene, a nije dolazio ni Perica”, ispričao je Maličbegović.

Na pitanja Odbrane, on je izjavio da ne zna da li je i Veljko Adžić imao pištolj, te da se ne sjeća da li su Perica ili Veljko Adžić imali povrijeđenu ruku.

Kantonalno tužilaštvo u Zenici tereti Pericu Adžića, bivšeg pripadnika HVO-a, za učešće u maltretiranju ratnih zarobljenika smještenih u učionici Osnovne škole u Žepču u julu 1993. godine.

Na ovom ročištu je svjedočila i Fatima Grabus, koja je ispričala da je njen muž Nazim bio teško ranjen u sukobima između ABiH i HVO-a, pa je nakon predaje smješten u prostorije Osnovne škole “Rade Kondić” u Žepču, dok je ona zatvorena u tamošnji “Silos”.

“Nakon nekoliko dana u logoru, odlučila sam napustiti Žepče. Zamolila sam vojnike HVO-a da me odvedu do škole i obišla sam muža koji je ležao, te mu saopštila da izlazimo. Kasnije, kada je došlo vrijeme za obnovu kuća i povratak, muž je bio protiv toga. Nije puno pričao o tome šta je proživio u toj školi, samo mi je jednom rekao: ‘Da su tebi stavili vruć pištolj u usta ni ti se ne bi htjela vratiti’”, kazala je Grabus.

Ona je navela da je njen suprug razmijenjen iz Žepča u augustu 1993. godine, te da je bio u groznom stanju. “Imao je zapuštene rane i tešku infekciju, pa je operisan u bolnici u Zenici”, dodala je svjedokinja.

Suđenje Adžiću će biti nastavljeno 3. juna, saslušanjem posljednja tri svjedoka Kantonalnog tužilaštva u Zenici.