Plav od batina

Hajrija Bešić je pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kazala da joj je suprug Suad bio poslovno u Celju i da ga je otac pozvao da dođe kući, u Ohridsku ulicu.

“Otišao je i nikad se više nije vratio”, kazala je svjedokinja.

Ona je navela da joj je svekar kasnije pričao da ih je odvelo nekoliko lica srpske nacionalnosti.
 
“Mog svekra Bajru su bacili preko Jevrejskog groblja. Došli su iz komande da me zovu da dođem da prihvatim Bajru. Moja braća i ja smo otišli po njega. Bajro je bio plav, zelen, poderan. Plakao je, plakao. Počeli smo da ga motamo kožicama… Tek sutradan je progovorio rekavši: ‘Ubiše mi Suada’”, prisjetila se Bešić, dodavši da je liječenje njenog svekra trajalo više od godinu dana.

Svjedokinja je kazala da joj svekar nije govorio ko ga je tukao niti ko je ubio Suada.

“Bajro je davao izjave u komandi. Nije meni htio pričati gdje je tučen, znam da  je tučen u garažama kod Jevrejskog groblja”, navela je Bešić.
 
Ona je dodala da su posmrtni ostaci supruga pronađeni poslije desetak godina na Jevrejskom groblju.

Svjedokinja je kazala da ne poznaje optužene.
      
Bogdanović i Sladoje optuženi su da su 13. juna 1992. došli u kuću Bešića, odakle su Bajru i Suada Bešića odveli u garažu, gdje su ih udarali, a kasnije do Jevrejskog groblja, gdje su ih upotrijebili kao živi štiti. Tom prilikom je Suad smrtno stradao.

Svjedok Radoslav Klarić je rekao da su Bajro i Suad Bešić bili u radnom vodu i da su kopali rovove.

Nakon što mu je predočena izjava iz 11. marta 2013. godine, svjedok je potvrdio da je od jednog ranjenog čovjeka u bolnici Kasindo čuo da su njegove komšije Suad i Bajro odvedeni na liniju razgraničenja kod Jevrejskog groblja.

Klarić je potvrdio i da mu je Bajro Bešić poslao pismo da ukoliko zna nešto o njegovom sinu da mu javi, ali da on to nije mogao uraditi.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. maj.