Incident u Kravici

Jovan Nikolić, koji je bio direktor zadruge u Kravici, ispričao je da je u julu 1995. došao u Kravicu, gdje mu je rečeno da se u hangaru desio incident, te da je određeni broj ljudi poginuo. On je rekao da je ubrzo otišao odatle.

„Kasnije su mi ljudi prepričali da je par ljudi zarobljenih trebalo tu prenoćiti, da se desio incident, da je jedan od tih ljudi oteo pušku vojniku i ubio jednog“, kazao je svjedok.

On je rekao da je po ponovnom dolasku u Kravicu vidio grupu zarobljenika koje su pratila tri ili četiri naoružana vojnika.

„Jedna grupa tih ljudi je stijeljana, što sam ja vidio… Ja nisam brojao, ali ljudi su govorili da je grupa od pet-šest ljudi tada ubijena“, rekao je Nikolić.

Na pitanje Odbrane da li poznaje optuženog Gorana Sarića, Nikolić je kazao da ga je vidio 1994. godine na području Bijeljine, te da ga 1995. nije vidio na području Bratunca.

Sarić je optužen za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za posljedicu imao 40.000 prisilno premještenih stanovnika bošnjačke nacionalnosti i više od 7.000 ubijenih sa područja Srebrenice.

Prema navodima optužnice, Sarić je komandovao policijskim snagama koje su učestvovale u pretresima, razoružavanju i zauzimanju položaja pripadnika trupa Ujedinjenih nacija (UN), te prisilnom premještanju žena, djece i staraca, kao i odvajanju muškaraca i dječaka koji će kasnije biti pogubljeni.

Na suđenju je svjedočio i zaštićeni svjedok Optužbe koji je rekao da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS) prilikom ulaska srpskih snaga u Srebrenicu, krenuo prema Potočarima.

„Ja sam došao do fabrike i stajao sa svojim komšijama Bošnjacima, pričao s njima. Vidio sam tu i grupu pripadnika VRS-a… Vidio sam i poznanika koji mi je rekao da je došao iz Centra Jahorina“, kazao je svjedok, dodavši da mu je taj poznanik kazao da je pripadnik specijalne policije.

Dodao je kako je predvečer krenuo sa polcijom do Bratunca, te da je naredni dan pozvan da „pripazi neke autobuse“.

„Nepoznata vojska sjedila je u avliji između Osnovne škole ‘Vuk Karadžić’ i autobuske stanice. Mislim da je u školi bio stacioniran bošnjački narod koji je dovođen iz Potočara, jer se čula galama, vika“, rekao je on.

Dodao je kako ne poznaje Sarića, te da je za njega čuo tek prošle godine putem medija.

Ovaj svjedok je svjedočio imenom i prezimenom, a nakon što je Odbrana rekla da je u istrazi svjedok tražio mjere zaštite, Sudsko vijeće je odlučilo da i pored „propusta Tužilaštva“ zabrani objavljivanje njegovog imena i slike u medijima.

Prema službenom rasporedu Suda BiH suđenje se nastavlja 31. marta.