Ubistvo u mraku

Nermin Halilović je ispričao da je jedne noći u julu 1992. iz svoje kuće gledao kako dvojica muškaraca sa puškama i jedan na motoru vode jednog civila.

“Motor je osvijetlio i vidio sam kako Siniša Babić gura tog čovjeka. Pored njega je bio stariji Bajić, dok je mlađi bio na motoru. Potom su pucali u njega. Pao je u vodu, nakon čega je ispucan još jedan rafal u njega. Sutradan sam otišao i vidio mrtvo tijelo, ali nisam prepoznao ko je jer je licem bilo okrenuto prema vodi”, ispričao je Halilović.

Prema iskazu Halilovića, dan kasnije čuo je da Mirsad Purić sa nekim mještanima traži njegovog brata Refika.

“Odveo sam ih do mjesta na kojem je bilo tijelo ubijenog, za kojeg do tog momenta nisam znao da je Refik, ali se ispostavilo da jeste”, kazao je Halilović, koji je u sudnici prepoznao Predraga i Nenada Bajića te Sinišu Babića kao trojicu vojnika koji su ubili Purića.

Predrag i Nenad Bajić te Siniša Babić, optuženi su skupa sa Mladenkom Vrtunićem i Slobodanom Dragićm, bivšim pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), da su 1992. i 1993. godine učestvovali u ubistvima, silovanju i nečovječnom postupanju u selima Humići, Vojići i Pudin Han (općina Ključ).

Svjedok Mirsad Purić se prisjetio kako su srpski vojnici jedne noći krajem jula 1992. došli do njegove kuće u selu Pudin Han, te odveli njegovog brata Refika.

“Majka je izašla da otvori i dok sam se oblačio, čuo sam da izlazi brat. Čuo sam da ga pitaju ko je, a kada je rekao ‘Refik’, kazali su da treba poći s njima. Nisu mu dali čak ni da se obuje, a kada sam se ja obukao, majka me zaustavila i rekla: ‘Odvest će i tebe.’ Kroz prozor smo proviri i vidjeli da odvode Refika u pravcu Ključa”, ispričao je Purić.

On je dodao da je narednog dana otišao do komšije Vahida Ćehajića i kazao mu šta se desilo.

“Vahid je meni rekao da su i njemu upali i uzeli mu pare, te ga tukli. Bio je sav crn, žalio se da ga bole rebra. Otišao sam potom do komšije Jadranka i ispričao mu šta se desilo i zamolio ga da se organizujemo i tražimo mog brata. Krenuli smo 31. jula u potragu za Refikom i našli ga kako leži u vodi mrtav”, kazao je Purić.

Na ovom ročištu je Kantonalno tužilaštvo ispitalo i svjedoka Ratka Marčetića, koji je rekao da je 1992. godine bio komandir vojnog punkta u Pudin Hanu. Njegov i zadatak drugih vojnika na punktu, kako je naveo, bio je zaštiti lokalno bošnjačko stanovništvo.
 
“Nastojao sam komunicirati sa mještanima i imali smo dobar odnos. Tog dana kada se desilo ubistvo, bio sam u Ključu kod svoje djevojke kada je došao Mićo Marjanović po mene kazavši da su ubijena dvojica mještana. Rekao je: ‘Ubili su Ibrahima.’ Pitao sam kojeg Ibrahima, a on je odgovorio ‘našeg’, jer sam sa njim bio prijatelj“, kazao je Marčetić.

Dodao je da je tek naknadno saznao da mještani za ubistvo optužuju braću Bajić i Sinišu Babića.

“Nakon toga, mlađi Bajić je nekoliko puta motorom dolazio na punkt, a djeca mještana, dok bi ga ugledala, bježala su. Pitao sam ih zašto ga se boje i tad su mi rekli da su taj motor čuli kad su se desila ova ubistva”, ispričao je Marčetić.

Nastavak suđenja zakazan je za 11. mart.