This post is also available in:
ku stranu i iznudio vojnu intervenciju NATO-a u korist Muslimana.
Svjedok – pod pseudonimom KW-586, skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa – izjavio da je, kao pripadnik specijalne jedinice “Biseri”, bio u obezbjeđenju Predsjedništva BiH, koje je zasjedalo u zgradi Narodne banke u Sarajevu. Karadžić je u sudnici citirao dokument vlasti BiH, kao potvrdu da je svjedok zaista bio u jedinici “Biseri”.
KW-568 je tvrdio da je imao priliku da čuje šta su predsjednik Predsjedništva Izetbegović, njegov sin Bakir, poglavar Islamske vjerske zajednice BiH reisu-l-ulema Mustafa Cerić i drugi zvaničnici govorili na sastancima.
“Najsnažniji uticaj” na Izetbegovića, po svjedoku, imao je reisu-l-ulema Cerić. Izetbegovićev glavni cilj bio je da se isposluje intervencija Zapada na strani Muslimana “izazivanjem masovne patnje” u Sarajevu i Srebrenici, provociranjem Srba da uzvrate vatru na civilne objekte, uključujući bolnice.
Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperskim napadima, te genocid počinjen nad oko 7.000 srebreničkih Muslimana.
U proljeće 1994. godine, po izjavi KW-586, Izetbegović i reisu-l-ulema Cerić su se sreli s komandantom 28. divizije Armije BiH (ABiH) u Srebrenici Naserom Orićem i naložili mu da organizuje napade na okolna srpska sela kako bi “isprovocirao Srbe” da odgovore, naglasivši da “žrtve nisu bitne na putu Svevišnjeg”.
Svjedok je, po sopstvenim riječima, uskoro čuo da je Srebrenica granatirana i da je moguće da su granate ispalile muslimanske snage.
KW-586 je posvjedočio da je čuo Izetbegovića i Cerića kako razmatraju “šta bi se dogodilo ako bi granata pala na Markale”. Poslije par dana, 5. februara 1994., to se i desilo, izjavio je svjedok, tvrdeći da je ABiH ispalila granatu na Markale iz rejona sela Mrkovići i da je to, po naređenju generala ABiH Sefera Halilovića, učinila jedinica generala Mustafe Hajrulahovića zvanog Talijan.
“Alija je rekao (generalu ABiH) Seferu (Haliloviću) da to treba uraditi, a Sefer se okrenuo ka Talijanu i rekao: ‘Talijan će to…’”, opisao je svjedok.
U prvom pokušaju, granata je pala blizu pijace, a zatim je za novi pokušaj čekano da na osmatračkom položaju UNPROFOR-a bude ista posada sa kojom je postojao dogovor da “ne broje naše granate”.
U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Caroline Edgerton nazvala je svjedokov iskaz višestrukom teorijom zavjere, tvrdeći da je on sve izmislio kako bi se dodvorio “onima koji ga sada štite”.
“Jok, ne, možete tumačiti kako hoćete. Šta sam rekao, rekao sam istinu”, uzvratio je svjedok.
On je potvrdio da nije bio Izetbegovićev tjelohranitelj i da nije stalno bio uz njega, ali je ostao pri iskazu da je mogao čuti šta se pričalo na sastancima Predsjedništva BiH.
“U podrumu banke, oni nisu to krili od mene, valjda su imali povjerenja u mene.”
Nazivajući njegovu priču “čistom izmišljotinom”, zastupnica Optužbe podsjetila je svjedoka da je u vrijeme prve eksplozije na Markalama general Halilović već bio smijenjen i “nije ni bio u ABiH”.
KW-586 je odgovorio da je Izetbegović “pod pritiskom smijenio Sefera, ali ga nije izbacio iz Armije”.
“Vrlo je teško nešto reći protiv svoga, ali nekada se mora”, kazao je svjedok, dodavši da “svako treba da odgovara za svoje zločine”.
Karadžić, koji je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, odbranu će nastaviti sutra, 18. februara.
