Rasprava o podređenosti odreda “Zulfikar”

Nijaz Habibija, nekadašnji vojnik 45. brdske brigade Armije BiH (ABiH), kazao je da je sredinom aprila 1993. godine vidio nepoznate vojnike u komandi brigade u selu Parsovići, koje se nalazi blizu Trusine. 

On je dodao da je poslije saznao da su nepoznati vojnici bili u Trusini, te da je Samko, jedan od tih vojnika, ranjen u selu i da je ubrzo podlegao. 

Svjedok je naveo da je u školi proveo nekoliko sati, ali nije čuo da neko spominje Bojadžića, kojeg nije poznavao.

“Nisam čuo da je iko spominjao to ime”, rekao je svjedok.

Prema ranijim svjedočenjima, pripadnici odreda “Zulfikar” su prije akcije na Trusinu stigli u komandu 45. brdske brigade u Parsovićima. 

Bojadžiću se za napad na Trusinu izveden 16. aprila 1993. godine, u sklopu kojeg su ubijeni hrvatski civili i vojnici, sudi zajedno sa Zulfikarom Ališpagom, Mensurom Memićem, Dževadom Salčinom, Senadom Hakalovićem i Nedžadom Hodžićem. 

Prema optužnici, Bojadžić je, kao zamjenik komandanta Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar”, naredio da u Trusini niko ne smije ostati živ, te je sa obližnjeg brda putem sredstva veze rukovodio napadom. 

Tužilaštvo BiH smatra da je Specijalni odred za posebne namjene “Zulfikar” u tom periodu bio podređen Štabu Vrhovne komande (ŠVK).

Abdulah Kajević, drugi svjedok Bojadžićeve Odbrane, bio je 1993. godine načelnik Uprave za orginazacijsko-mobilizacijske poslove ŠVK-a. 

On se složio sa Odbranom Bojadžića da je dokument od 12. aprila 1993. godine, u kojem je navedeno da odred “Zulfikar” prelazi u sastav Prvog korpusa ABiH, nastao u Upravi koju je vodio.

Odgovarajući na pitanja tužiteljice Vesne Budimir, svjedok je kazao da u ratu nije vidio predočeni dokument. Tužiteljica je navela da je na pečatu odreda “Zulfikar” tokom 1993. godine pisalo da pripada ŠVK-u.

“A to ŠVK nije trebalo ni biti”, rekao je svjedok, te je na konstataciju tužiteljice “A bilo je”, odgovorio: “Bio je i rat.”

U tom periodu na čelu ŠVK-a bio je Sefer Halilović.

Suđenje se nastavlja 17. februara.