Članak

Maltretiranje zarobljenika

13. Decembra 2013.00:00
U nastavku suđenja pred Kantonalnim sudom u Bihaću, svjedoci Tužilaštva ispričali su da su nepoznati vojnici maltretirali zarobljenike koji su bili u autobusu u martu 1995. godine, kada su odvođeni na razmjenu.

This post is also available in: English

“Pri ulasku u autobus vezane su nam oči, i sjedali smo na pod autobusa. Bio sam negdje u sredini. Počela je tuča. Mene su tukli palicama po leđima i nogama, te su nas tjerali da pjevamo pjesme. Čuli su se jauci zarobljenika, ali mislim su oni koje su tukli još više jaukali”, kazao je Proko Pilipović.
 
Prema njegovom iskazu, autobus je stao jedanput kako bi one koji nisu bili regrutovani registrovao Crveni krst.

“Ponovnim ulaskom u autobus, oči su nam bile vezane i opet je počela tuča koja je trajala sve dok nisu stali na mjesto razmjene”, prisjetio se Pilipović, istaknuvši da su ih nakon razmjene pregledali ljekari, a njemu su konstatovali da su mu dva rebra napuknuta i jedno slomljeno.

Za fizičko i psihičko maltretiranje preko 30 nekadašnjih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) tokom sprovođenja na razmjenu iz Cazina i Bihaća, optuženi su Husein Begić, Safet Kovačević, Muhamed Anadolac, Abid Ljubijankić i Sabahudin Hafurić, bivši pripadnici Armije BiH (ABiH).

Svjedok Nebojša Trkulja je kazao da je bio u grupi zarobljenika koji su sprovođeni na razmjenu 11. marta 1995. godine.

“U autobusu je bilo svega, tuče ponajviše. Bio sam u zadnjem djelu autobusa i mene su lično tukli palicama po nogama i leđima”, rekao je Trkulja, dodavši da se javio ljekaru u Sanskom Mostu nakon razmjene i on ga je uputio na Vojno medicinsku akademiju (VMA) u Beogradu.

Trkulja je kazao da je imao 80 kilograma kada je zarobljen, a kada je razmijenjen “spao je na 40”.

Svjedok Tužilaštva bio je i Ivan Ivančević, predsjednik Komisije za razmjenu Vojske Republike Srpske (VRS) u periodu od 1993. do 1995. godine.

Prema njegovim riječima, bilo je dosta razmjena sa Komisijom za razmjenu Petog korpusa ABiH, ali se incident desio prvi put 11. marta 1995., jer su zarobljenici tokom sprovođenja bili fizički i psihički maltretirani.

“Kada sam ugledao autobus, mislio sam da je prazan jer se samo vidjelo nekoliko uniformisanih osoba kako skaču. Mislio sam da je u pitanju neka zavjera i počeo sam galamiti. Međutim, vrata su se otvorila, vidio sam zarobljenike kako leže i sjede na podu autobusa u jako lošem stanju”, rekao je Ivančević.

Suđenje se nastavlja 9. januara 2014. godine

Povezani članci

Dženita Duraković


This post is also available in: English