Spajanje srpskih teritorija

od Bošnjaka i Hrvata.

Ne poričući da je učestvovao u formulisanju tih strateških ciljeva, Krajišnik je ustvrdio da su oni bili “politički”, a ne “vojni”, odnosno da je namjera bila da se postignu pregovorima, a ne silom. Opovrgavao je da je Vojska Republike Srpske (VRS) od njega i Karadžića dobila zadatak da silom ostvari strateške ciljeve. 

Haški tribunal je Krajišnika, koji je bio predsjednik Skupštine Republike Srpske, pravosnažno osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u BiH. Poslije izdržane dvije trećine kazne, Krajišnik je ove godine pušten na slobodu. 

Optužnica za progon nesrpskog stanovništva širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, tereti i Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga. Karadžiću se sudi i za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužilac Alan Tieger predočio je Krajišniku niz dokumenata VRS-a i njenog komandanta Ratka Mladića – kojem se također sudi u Haagu – iz kojih proizlazi da je ta vojska ostvarivala strateške ciljeve, na kojima su insistirali politički lideri.

“Strateški ciljevi bili su platforma za pregovore… Cilj političkog rukovodstva nije bio da se zauzmu teritorije i silom nametne političko rješenje… Znali smo da se rat mora okončati pristankom sve tri strane”, odgovorio je Krajišnik.

Potvrđujući da su srpske snage kontrolisale 70 odsto teritorije BiH, Krajišnik je ostao pri iskazu da VRS nije ostvarivala strateške ciljeve. “Da je Mladić ostvarivao strateške ciljeve, uzeo bi dio Sarajeva, izašao bi na more…”, kazao je Krajišnik, sugerišući da je VRS spontano djelovala u odbrani srpskog naroda i teritorija.

Nakon što mu je tužilac Tieger citirao njegovu izjavu da se “ujedinjena srpska država mora ostvariti političkim i vojnim planom”, Krajišnik je uzvratio da “90 odsto Srba, i tada i danas i uvijek, želi da živi sa Srbijom”, ali da to nije bilo moguće i da je “današnja BiH – kompromis”. 

Krajišnik je sopstveno zalaganje za zaposjedanje teritorija u Sarajevu prokomentarisao riječima: “Nisam rekao da se uzme Baščaršija, ni Butmir… samo da se slijedi ono gdje su srpske teritorije.” 

“Srpske teritorije trebalo je osloboditi i spojiti. Neko je te teritorije zauzeo… Vojska je imala pravo da oslobađa srpske teritorije”, izjavio je Krajišnik.

Citirajući direktivu kojom je VRS-u u proljeće 1993. godine naloženo da, upornim dejstvima, iz Podrinja otjera neprijatelja “zajedno sa muslimanskim stanovništvom”, tužilac Tieger je pitao Krajišnika da li je to “kriminalno naređenje”.

“Ja sam to potvrdio na mom suđenju, na vašu sugestiju… Autor, general Miletić, poslije mi je rekao da ne zna kako se potkrala takva greška. Mladić od nas nikada nije dobio zadatak da etnički očisti Podrinje. Etničko čišćenje nikad nije bilo naša politika”, odgovorio je svjedok.

Krajišnik je negirao i da je imao saznanja o zločinima nad nesrpskim stanovništvom, tvrdeći da od vrha VRS-a nikada nije čuo za njih. 

Tužilac Tieger je Krajišniku citirao presudu kojom je osuđen kao “krucijalni” učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu u cilju nasilnog i trajnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s teritorija planirane srpske države. 

“Priznajem presudu koja je konačna, ali ne priznajem događaje koji su se desili”, uzvratio je Krajišnik, najavivši da će zato tražiti “reviziju” presude.

Unakrsno ispitivanje Krajišnika zastupnik Optužbe će nastaviti u srijedu, 20. novembra.